Intervju s vrsnim poznavateljem filmske umjetnosti i zaljubljenikom u projekcije na velikom platnu, Seadom Vegarom.

Kada i kako je započela vaša ljubav prema filmu i kino-predstavama?

Ljubav prema filmu započela je još u ranom djetinjstvu, kada sam kao klinac na televiziji gledao razne animirane serije, poput „Ewoksa“, „Droida“ (obje spin-off igranih Lucasovih „Ratova zvijezda“), „Blufonaca“, „Rakuna“, „Snorkijevaca“, „Mapet beba“, „Medvjedića dobrog srca“..., i svaku od navedenih snimao na videokasete, te pregledavao mnogo puta. Što se tiče filmova, sjećam se da je prvi film koji sam pogledao na videorekorderu bio „Ima li pilota u avionu“, odlična parodija kojoj se i dan-danas mogu smijati. Ne sjećam se da sam kao mali pohodio hramove sedme umjetnosti i prvo kino-iskustvo vežem tek za neku ratnu 1992/93. godinu (ako me sjećanje dobro služi?) kada me je sestra odvela da gledamo Disneyjev animirani „Ljepotica i zvijer“. Ono što je zanimljivo za tu projekciju jeste da je upriličena u sarajevskom Pozorištu mladih u kojem je taj dan bilo puno djece sa roditeljima, starijom braćom/sestrama, te da crtić nije bio titlovan.  

Koliko se razlikuje kino tada od današnjeg i kako je to funkcionisalo?

U Sarajevu nakon rata radilo je nekoliko kina koje znam samo po njihovim tada novim imenima: Radnik, Kino Bosna, Imperijal, Apolo, Tesla. Kino-distribucija je bila na veoma niskim granama, filmovi su stizali u kina sa velikim zakašnjenjem, ako se uopšte i probiju na repertoar, dok je videotekarstvo kao branša cvjetala. Tadašnja kina, za sadašnje pojmove i sadašnju publiku, bila bi totalno nezamisliva. Sjedišta užasna, ozvučenje nikakvo, platno jadno...

Ali, tadašnje kino je imalo i svojih čari.

Meni vjerovatno zbog činjenice da sam još kao klinac počeo, kao nešto, da pišem o filmu, te sam sebi isposlovao gratis ulaznice za svaku projekciju i imao povlašten status kod upravnika gotovo svakog sarajevskog kina. Onda, 1997. otvara se Meeting Point, najmodernije kino u Sarajevu i cijeloj BiH. Sarajevo Film Festival raste iz godine u godinu; 2009. će se otvoriti i prvi sarajevski multiplex Cinema City i ponuditi novo kino-iskustvo. Tada dolazi i do svojevrsne stabilizacije u distribuciji filmova, tako da novi holivudski hitovi imaju paralelne premijere sa gotovo istim danom otvaranja u Americi i kod nas. Danas, sa dva multiplexa u Sarajevu, CineStar i Cinelexx, publika ima priliku da uživa u projekcijama sa najmoderinijom kino-opremom.

Imate li određene kriterije pri gledanju filmova?

U biti, volim da pogledam kvalitetan film, bilo kojeg žanra da je, iako ne preferiram horore.

Vi ste i urednik portala Filmofil.ba koji redovno čitaocima donose događaje iz svijeta filma. To uključuje razne vijesti, recenzije, filmske preporuke i slično. Sa sigurnošću možemo tvrditi da je Vaš portal jedini specijalizirani filmski portal u našoj državi. Recite nam kakvi su bili počeci?

Ideja o pokretanju filmskog portala Filmofil.ba proizašla je kao nastavak projekta filmskog magazina „FILMska klasika & reMAKE“, kojeg sam zamislio tokom studija žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Odbranio sam diplomski rad na temu „Projekat filmskog magazina: FILMska klasika & reMAKE“ kod prof.dr. Besima Spahića, još 2010., a do pokretanja portala proći će nešto manje od četiri godine.

U svom izvornom obliku, kao filmski magazin, projekat nikada nije mogao zaživjeti zbog otežavajućih okolnosti u kojima su se tada  nalazili štampani mediji, a ni sada nije nimalo bajna situacija.

I tako, nakon godina provedenih pišući za razne strane i domaće magazine i web portale tekstove o filmu i filmskoj umjetnosti, te popriličnom nezainteresiranošću lokalnih medija za takvu vrstu novinarstva, bar kada su u pitanju ozbiljniji tekstovi o filmu (tih godina je bila takva situacija!), odlučio sam se da dugogodišnje iskustvo pretvorim u nešto konkretno, a to je upravo filmski portal Filmofil.ba, namijenjen svim ljubiteljima sedme umjetnosti.

Originalnost portala se ogleda prvenstveno u pristupu načina pisanja tekstova koji nije tipični „copy-paste“ raznih vijesti već insajderski i znalački napisan komentar ili dodatak na istu.

Pored standardnih rubrika: novosti, traileri, TV, recenzije, na portalu se nalaze i tri originalne rubrike: Play It Again Sam, Tribute to i Kinematografski ovisnik, u kojima do izražaja dolazi sva genijalnost autora. umjetnosti

Kako i koliko je napredovao Filmofil?

S početka je to sve išlo iz entuzijazma i ljubavi prema filmu i filmskoj umjetnosti. Kako je vrijeme odmicalo i tekstovi se gomilali, saradnici se sve više i više angažovali, nisam imao izbora (obraza), nego da ih na izvjestan način, odvajajući od svoje plate, „finansijski stimulišem“. Naravno, u neka doba je i marketing proradio. Sve je uloženo u portal, plaćanje saradnika i reklame. Stvar oko koje se baš-baš zanimam(o) posljednjih par godina jeste formiranje udruženja preko kojeg bismo mogli aplicirati na fondove. A i to će doći u svoje vrijeme.

Koliko su vam kulturne institucije bile od pomoći? Kakvu saradnju imate?

Podrška institucija kulture bi trebala doći nakon što osnujem(o) udruženje koje smo u nekoliko navrata pokušali oformiti, ali do sada bezuspješno. Postojale su izvjesne opcije da kao fizičko lice apliciram na određene fondove, ali ništa od toga nije prošlo. Podrška je pak stigla, kao prvog i iz svijeta filma, filmskog distributera Con Filma, koji je reklamirao svoje filmske naslove na portalu. Nakon Con Filma, kvalitet Filmofila je prepoznao BH Telecom, i to sponzorstvom u dva navrata, 2017. i 2020. godine.

Uspješno smo ostvarili i saradnju sa ambasadama Češke Republike i Kraljevine Španije. Predstavljali smo kinematografije ovih evrospkih zemalja sa tekstovima o njihovim filmovima i filmskim radnicima.

Kao saradnja na koju smo veoma ponosni jeste ona sa Festivalom dokumentarnog filma AJB DOC. Festival dokumenatrnog filma Al Jazeera Balkans već drugu godinu zaredom uspješno je propraćen na Filmofilu, a nastaviće se i u budućnosti. Nedavno je krenula i saradnja sa Filmskim Centrom Sarajevo, kao i Fondacijom za kinematografiju Sarajevo. A kao najnoviji Filmofilov sponzor jeste filmska distributerska kuća UNA Film, zastupnik filmskih studija Universal i Paramount Pictures.

Kakva je bh. kinematografija posljednjih godina?

Bh. kinematografija je na koljenima zadnjih deset godina, a bh. film na respiratorima, i to ne zbog pandemije korona virusa. Naši zapadni susjedi i istočne komšije imaju dosta urđeniji sistem produkcije i snimanja filmova što potvrđuje i sam broj realizovanih projekata iz godine u godinu. Bh. filmaši se ne mogu mjeriti sa onima iz Hrvatske ili Srbije po kvantitetu, jer se u BiH snima malo, ali kvalitetno, što dokazuju brojne nagrade na svjetskim filmskim festivalima.

Kako izgleda dnevna rutina jednog filmofila?

Dnevna rutina jednog filmofila? Završiti sve stvari za portal taj dan; pripremiti nešto za sljedeći, pročitati 50 stranica knjige (stručno štivo ili beletristika), pogledati film-dva (ili jednu-dvije epizode serije), napisati recenziju/kritiku/članak, u biti red-rad-disciplina.

Vodite li evidenciju o svakom pregledanom filmu i, ukoliko je odgovor potvrdan, kako ona izgleda?

Možda će smiješno zvučati, ali evidenciju o pogledanim filmovima ne vodim, ali zato bilježim broj pročitanih knjiga. Prvenstveno jer bi spisak filmova bilo gotovo nemoguće zabilježiti, koliko onih repriziranih, koliko novih pogledanih, koliko onih napola...

Da li postoji neka posebna anegdota vezana za „Filmofil“?

Prije dvije – tri godine dobio sam mail sa upitom da prodam portal. Iz vedra neba. Nepotpisano, neporfesionalno. Naravno, nije odmaklo dalje od drugog maila, gdje sam tražio da se „taj neko“ predstavi. Nisam dobio povratni info. U svakom slučaju na tome je i ostalo, i nikad poslije nisu se javili.

Za kraj, šta je ono što biste poručili našim čitateljima?

Gledajete filmove, čitajte, uživajte u svakom (danu) pogledanom filmu, pročitanoj knjizi i keep on smiling.