Kad dijete postane agresivno, to može predstavljati ozbiljan rizik za sebe i druge, uključujući roditelje i braću i sestre. Nerijetko su slučajevi da djeca koja imaju problema s rješavanjem svojih osjećaja izgube kontrolu i svoju nevolju usmjere na nekog drugog. Takva situacija može biti zastrašujuća, ali je ljutnja kod djece sve više prisutna.
Šta trebate učiniti?
Korisno je prvo shvatiti da je ponašanje rezultat komunikacije. Dijete nema vještinu upravljanja svojim osjećajima i tu smo mi da ih naučimo da se izražavaju na zreliji način. Možda mu nedostaje riječi, kontrola impulsa ili jednostavno sposobnost rješavanja problema. Ponekad roditelji ovu vrstu eksplozivnog ponašanja vide kao manipulativnu. Međutim, djeca koja imaju ovakvo ponašanje obično se ne mogu nositi s frustracijom ili bijesom na učinkovitiji način.
Vaše dijete posmatra vas, te uči kako da reaguje u određenim situacijama. Možete ga naučiti da na isti način reaguje na nevolju ili da bolje rukuje svojim osjećajima.
Ostanite mirni
Ljutnja kod djece i suočavanje sa njom, lako će izazvati osjećaj da ste izvan kontrole i poželje ćete vikati. Ali kada vičete, imate manje šanse da dostignete svoj krajnji cilj. Umjesto toga, učinit ćete dijete agresivnijim i prkosnijim. Koliko god bilo teško, ali morate ostati mirni i kontrolisati vlastite osjećaje, nudeći primjer da i dijete nauči činiti isto.
Ne popuštajte
Ne potičite mališana da nastavi s nevaljalim ponašanjem pristajući na ono što želi, kako bi se zaustavilo.
Pohvalite primjereno ponašanje
Kad se smiri, pohvalite dijete što se pribralo. Kad pokuša osjećaje izraziti verbalno, mirno ili pokuša postići kompromis na području neslaganja, pohvalite ga na tim naporima.
Pomozite mu da vježba vještine rješavanja problema
Kad vaše dijete nije uznemireno, vrijeme je da mu pomognete da iskuša komunikaciju o svojim osjećajima i pronađe rješenja za sukobe prije nego što oni prerastu u agresivne ispade.
Za roditelja može biti veliki izazov naučiti kako se ponašati prema agresivnom djetetu s pristupima u ponašanju, ali za mnogu djecu to može napraviti veliku razliku. Roditelji koji su samopouzdani, smireni i dosljedni mogu biti vrlo uspješni u pomaganju razvijanja vještine potrebne za regulaciju vlastitog ponašanja. To može zahtijevati više strpljenja i volje za isprobavanjem različitih tehnika.
