Ovo je priča o princezi Soraji. Princeza tužnog pogleda koja je zbog društvenih normi morala da se rastane od svog princa. Ipak, njihova ljubav se nikada nije ugasila.

Njene smaragdne oči i izuzetna ljepota lica, stasa i glasa proslavile su Soraju Esfandijari Bahtijari koja je cijelom svijetu postala poznata kao "princeza s tužnim očima". Bila je ćerka iranskog plemića i ambasadora u Njemačkoj. On je njenu majku Evu Karl upoznao upravo u Njemačkoj. Odrastala je i školovala se po cijeloj Evropi - od Velike Britanije i Francuske do Švajcarske. Nije ni sanjala da će se jednog dana udati za iranskog šaha i da će vladati svojom zemljom.

U međuvremenu je u Iranu poslednji iranski car Reza Pahlavi bio oženjen princezom Favzijom, najstarijom ćerkom egipatskog kralja Fuada I.

I Favzija je bila prekrasna žena koju su nazivali najljepšom ženom u Egiptu. Strani mediji su je nazivali "azijskom Venerom".

Ali, uprkos tome što se Favzija, koja se za iranskog šaha udala 1939, dobro slagala sa svojim suprugom, nikad nije bila miljenica njegove majke, Tadž Ol Moluk. Brak je ukupno trajao devet godina. Kao kamen spoticanja bila je činjenica da Favzija nije rodila muškog nasljednika, već samo kćerku Šahnaz.

Pritisak svekrve i sve češće svađe sa suprugom su kulminirale te je uslijedio razvod 1948. godine.

Favzija se kasnije udala za egipatskog ministra s kojim je imala dvoje djece, kćerku Nadiju i sina Muhameda.

Šah takvo kockanje s muškim nasljednikom nije mogao da dopusti. Imao je mlađeg brata, Ali Rezu, koji je bio spreman da preuzme prijesto ako Reza ne bude imao nasljednika. Zbog toga je muško djete bio krajnji i najvažniji cilj.

Iako vrlo dostojanstvena i nespremna da komentariše svoj život na iranskom dvoru, Favzija je prijateljicama govorila da je razvod najbolja stvar koja joj se dogodila u životu i da je sada mnogo sretnija.

Šarmantan bogataš u potrazi za novom ženom

Nakon kraja svog prvog braka, misija šaha Reze bila je da pronađe novu ženu. Iste godine kad se razveo, 1948., njegova sestra princeza Šams ga je upoznala s predivnom tinejdžerkom, 16-godišnjom Sorajom koja joj je postala prijateljica.

Šams je bila sigurna da je ta prelijepa djevojka prava žena za njenog brata. Soraja je upravo završila školovanje u Švajcarskoj, a kad je ugledala šaha - dogodila joj se ljubav na prvi pogled.

Isto se dogodilo i Rezi. Već 24 sata nakon njihovog susreta - par je bio vjeren.

Ono što je privuklo Soraju kod Reze bila je njegova mješavina tradicionalnih ali i modernih vrijednosti. To je savršeno odgovaralo njenom mješovitom porijeklu. Osim toga, Reza je bio pravi simbol suptilne ekstravagancije. Iako je Iran bio poznat po najvećoj pojedinačnoj kolekciji kraljevskih dragulja na svijetu, koje je Reza Pahlavi upotrijebio pri svom krunisanju, ipak je on bio vladar prilično naklonjen Zapadu.

Često se družio s evropskim i američkim državnicima, obučen potpuno u zapadnjačkom stilu. I on se poput Soraje školovao u Švajcarskoj. Reza je bio vanserijski bogat zahvaljujući svom ocu koji je nagomilao bogatstvo. Ali, čini se da je Reza ipak imao istaknutu moralnu obavezu prema vlastitom narodu - vratio je posjed od navodno čak 2.000 sela u Iranu koja je naslijedio od oca.

Jedina prava ljubav

Nedugo nakon vjeridbe, Soraja je oboljela od tifusa. Bila je vezana za krevet nekoliko sljedećih sedmica.

Za to vrijeme, zaljubljeni šah je svakog jutra dolazio u njenu soui i na jastuk joj je stavio jedan dragulj kao simbol njegove ljubavi i odanosti. Poslije dugotrajne bolesti vjenčanje je za Soraju bilo veliki izazov.

Par se na kraju vjenčao 2. februara 1951.godine, a Soraja je bila toliko slaba da je ispod vjenčanice nosila vunenu haljinu i vunene čarape. Jedva je stojala na nogama a napolju je uveliko bila zima. Šah je naredio da se u ledenoj palati postavi više desetina peći na drva.

Kristijan Dior je kreirao vjenčanicu koja je bila preteška za Soraju.

Na haljinu je utrošeno 20 metara svile. Bila je ukrašena zlatovezom i štrasom, što ju je učinilo još težom. Nekoliko minuta prije početka ceremonije, šah i jedan od njegovih pomoćnika makazama su odsjekli 8 metara svile kako bi je oslobodili djela težine. Za Soraju je to bilo ogromno olakšanje i mogla je da stoji na prijemu poslije vjerske ceremonije.

Među poklonima za vjenčanje, osim novca koji je Reza zamolio da se uplati u fond za iranske siromahe, bili su i Staljinova bunda od nerca za Soraju, kao i brojni dragulji kraljevskih porodica širom svijeta koji su bili zainteresovani za iransku naftu.

Ceremonija je bila ukrašena sa oko 1,5 tona orhideja, lala i karanfila koji su bili poslati iz Holandije avionom . Za zabavu su u goste pozvali cirkus iz Rima.

Prvi mjeseci braka bili su idilični. Mladi par je najviše vremena provodio u vili koja nije ličila na palatu. Uživali su u ljubavi kao iz bajke. Kraljevska porodica i država čekali su samo jedno rođenje nasljednika- ali ga nisu dočekali .

U oktobru 1954., kad je princeza Soraja imala 22 godine, ljekar joj je rekao da bi mogle da prođu godine dok ne ostane trudna, ali i da postoji šansa da prijesto nikad ne dobije nasljednika.

Dva dana nakon toga, šah je na svojoj rođendanskoj proslavi potpuno pobjesneo kad je saznao da će njegov brat Ali Reza kasniti na zabavu jer se zabavlja negdje u blizini Kaspijskog mora. Sljedećeg dana je porodica saznala da je princ doživio avionsku nesreću i poginuo. Iza njega je ostala kćerka koju je dobio s nepoznatom Francuskinjom.

Pitanje nasljednika je počelo da visi u vazduhu, s ogromnim pritiskom na bračni par. Uprkos pokušajima liječenja neplodnosti u Švajcarskoj, pomaka nije bilo. Šahu se sve češće sugerisalo da oženi još jednu ženu.

Nije htjela da bude druga

Reza je i sam počeo sve ozbiljnije da razmatra tu mogućnost, iako nije želIo. Prema šerijatu, šah je mogao da dovede novu ženu u porodicu - ako na to pristane prva žena. Osim toga, preduslovi su bili da ima dovoljno novca, što za bogatog Rezu nije bio problem, ali i fizičke kondicije da obe žene budu "zadovoljne". Sa Sorajom se pokušalo pregovarati da pristane na takav aranžman. Princeza je to kategorično odbijala uz izjave da brak treba da bude svetinja, kao i njihova ljubav.

Ali, ubrzo je stiglo saopštenje za javnost iz roditeljske kuće šaha, kojem je kumovala njegova majka. U njemu je pisalo: "Njegovo Veličanstvo Muhamed Reza Šah Pahlavi smatra da nasljednik prijestolja mora da bude direktnog porijekla po muškoj liniji iz generacije u generaciju. S najdubljim žaljenjem, a u interesu budućnosti države i dobrobiti njenih ljudi u skladu s željom Njegovog Veličanstva, žrtvovaće svoju sreću i pristaće na odvajanje od Njegovog carskog veličanstva."

Uvrijeđena i slomljena od tuge, ostala je dostojanstvena

Iako ga je volela, princeza Soraja nije mogla da podnese ideju da njen suprug posećuje nečiju tuđu spavaću sobu, koliko god joj šah tvrdio da bi to bio samo fizički čin. Odlučila je da se odrekne svog voljenog supruga i prijestolja, ne zato što ga nije voljela, već jer ga je previše voljela da bi ga dijelila. Uvrijeđena, odlučila je da ode iz zemlje uz posljednje riječi upućene svom suprugu: "Da li bi ti, iz ljubavi prema meni, tako mene dijelio?"

Razvod je postao zvaničan 21. marta 1958. kada je to šah javno obznanio na državnoj televiziji. Soraja se vratila u Francusku, gdje je nakon duge depresije pokušala da započne novi život. Utjehu je pronašla u poslu, nakratko se okušavši u poslu glumice. Slomljeno srce joj je liječio italijanski režiser Franko Indovina.

Ali, ni u toj ljubavi nije imala sreće .Nakon pet godina veze on je poginuo u avionskoj nesreći. Sa šahom, kao ni njegovom trećom suprugom nije nikad više komunicirala. Cijeli život je proživjela u borbi s tugom i depresijom. Princeza je umrla 2001. a sahranjena je u Njemačkoj, u grobnici svojih roditelja.

Pročitaj više: Misteriozna smrt princeze Grace Kelly