Vrhunski klimatski naučnici priznali su da nisu uspjeli predvidjeti intenzitet njemačkih poplava i sjevernoameričkog toplotnog udara.
Tačno su upozoravali desetljećima da će brzo zagrijavanje klime donijeti gore kiše i štetnije vrućine.
Ali oni kažu da njihovi računari nisu dovoljno moćni da bi precizno projicirali ozbiljnost tih krajnosti.
Žele da vlade ulože puno na zajednički klimatski super-računar.
Računari su od ključne važnosti za vremensku prognozu i klimatske promjene. Računarstvo će biti osnova nove klimatske nauke, koju će sljedećeg mjeseca dati Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC).
Ali bivša glavna naučnica Met Officea, profesorica Dame Julia Slingo rekla je za BBC News: "Trebali bismo biti uznemireni jer IPCC (klimatski računarski) modeli jednostavno nisu dovoljno dobri."
"(Potreban nam je) međunarodni centar koji će postići kvantni skok klimatskim modelima koji bilježe temeljnu fiziku koja pokreće krajnosti.
"Ako to ne učinimo, nastavit ćemo podcjenjivati intenzitet / učestalost ekstrema i njihovu sve neviđenu prirodu."
Rekla je da će troškovi računara, koji bi iznosili stotine miliona funti, "preblijediti u beznačajnost". To je u poređenju s troškovima ekstremnih događaja za koje društvo nije spremno.
Dame Julia nastoji promovirati ovu inicijativu na klimatskom samitu COP26 u novembru.
Ona i drugi naučnici slažu se da su klimatske promjene hitan slučaj. Ali profesor s Oxforda Tim Palmer rekao mi je: "Nemoguće je reći u kojoj smo hitnoj situaciji jer nemamo alate da odgovorimo na pitanje.
"Potrebna nam je posvećenost i vizija veličine CERN-a (glavnog evropskog centra za istraživanje fizike) ako želimo izgraditi klimatske modele koji mogu tačno simulirati klimatske ekstreme poput kanadskih vrućina."
Najvažnije je da istraživači trebaju procijeniti hoće li se mjesta poput Sjeverne Amerike ili Njemačke suočiti s ekstremima poput toplotne kupole i poplava svakih 20 godina, 10 godina, pet godina - ili možda čak svake godine. Ovaj nivo preciznosti trenutno nije moguć.
Neki naučnici tvrde da je uzaludno čekati da IPCC kaže koliko će loše biti klimatske promjene.
To je dijelom i zato što će "Biblija" panela, koja bi na jednom mjestu trebala prikupiti zbir znanja o klimatskim promjenama, zapravo već zastarjeti kada bude objavljena. To je iz razloga što su se rokovi za pregled zatvorili prije njemačkih i američkih ekstremnih krajnosti (sic).
Prof. Bill McGuire, na primjer, iz UCL-a, rekao mi je: "Očito ubrzanje raspada naše stabilne klime jednostavno potvrđuje da smo - kada je u pitanju klimatska kriza - u dubokoj, dubokom sr**u!
"Mnogi u zajednici nauka o klimi složili bi se, privatno, ako ne i javno.
"Izvještaji IPCC-a imaju tendenciju biti i konzervativni i konsenzus. Oni su konzervativni, jer se nedovoljna pažnja pridaje važnosti prekretnica, povratnih točaka i izvanrednih predviđanja; konsenzus, jer su ekstremniji scenariji težili marginalizaciji.
"Mnoštvo recenziranih radova koji nisu obrađeni u dokumentaciji IPCC-a predstavljaju daleko pesimističnije scenarije. Nema razloga zašto bi konsenzusno stajalište trebalo biti ispravno, a mi se moramo pripremiti za najgore, čak iako se i dalje nadamo najboljem."
