U ranim jutarnjim satima 15. aprila 1912. na obali Newfoundlanda u sjevernom Atlantiku potonuo je Titanik, nekoliko sati nakon što je udario u ledenjak. Od 2224 putnika i članova posade, više od 1500 njih poginulo je u katastrofalnoj nesreći koja i danas steže srca.
Među poginulim putnicima bili su Ida i Isidor Straus.
Vlasnici robne kuće Macy's, koji se pojavljuju i u filmu "Titanik" Jamesa Camerona kao par koji zagrljen na krevetu čeka da brod potone.
Scena je to koja slama srca. Stariji muškarac i žena čvrsto zagrljeni leže na krevetu gledajući kako ledena voda oceana prodire u njihovu kabinu. On stisne njezinu ruku i nježno je poljubi u obraz. Čekaju svoju sudbinu...
Jedna od najupečatljivijih scena iz filma "Titanik" Jamesa Camerona temelji se na stvarnim osobama, Idi i Isidoru Straus. Bili su vlasnici slavne američke robne kuće Macy's.
Cameron je iskoristio svoju umjetničku slobodu i zamislio da par svoj kraj dočeka zagrljen na krevetu. To u stvarnosti nije bilo tako. Posljednje trenutke života zapravo su proveli na palubi broda. Tako su skupa potonuli. Kao što je Cameron to prikazao, umrli su onako kako su i živjeli – u ljubavi.
Što se stvarno dogodilo sa supružnicima Straus te kobne noći? Kada je postalo jasno da će Titanik potonuti, Ida i Isidor poslušali su naredbu posade te odjenuli prsluke za spašavanje. Otrčali su na palubu gdje su brodski časnici spuštali čamce za spašavanje i upućivali žene, djecu i putnike prve klase da se ukrcaju prvi.
Ljubav do samog kraja života
Supružnici Straus bili su među najbogatijim putnicima na Titaniku. Za njih je bio osiguran čamac za spašavanje na koji su se oboje mogli ukrcati. Prema svjedočanstvu Idine služavke i Isidorova kolege, koji su oboje preživjeli, brodski časnik rekao je Idi da uđe u čamac, što je ona i učinila. Kada se njezin suprug trebao ukrcati, odmahnuo je glavom.
„Ne, neću ući u čamac dok ne vidim da su svaka žena i dijete dobili priliku da se spase“, odlučan je bio Isidor. Časnik mu je odgovorio:
„Gledajte, gospodine Straus, mi znamo tko ste vi i naravno da ćete dobiti mjesto u čamcu.“
No Isidor je ostao na palubi. Ida je ustala iz čamca, vratila se na brod, okrenula prema voljenom mužu i rekla mu:
„Živjeli smo skupa 40 predivnih godina i imamo šestero prekrasne djece. Ako ti nećeš ući u čamac, neću ni ja.“
Ida je zatim skinula svoju bundu i dala je svojoj služavki Ellen Bird.
„Neće mi više ništa trebati. Molim te, uzmi ovaj kaput da te grije u čamcu dok ne dođu spasitelji“, obratila se Ida Straus posljednji put svojoj služavki. Isidor je zagrlio svoju ženu i držao je tako sve dok nije došao veliki val i oboje ih odnio u ocean.
"PRIČA KOJA ĆE LJUDIMA DATI NADU"
O smrti vlasnika robne kuće Macy's mnogo se pisalo nakon potonuća Titanika. U tim pričama njihova predivna ljubav i žrtva nastavile su živjeti desetljećima kasnije. Dospjeli su i u legendarni film Jamesa Camerona iz 1997. godine.
Postoji i izbrisana scena iz "Titanika" u kojoj Isidor pokušava nagovoriti Idu da se ukrca u čamac bez njega. Ida mu odgovara:
„Kamo ti ideš, idem i ja. Ne svađaj se sa mnom, Isidore, znaš da to ne donosi ništa dobro.“
Niti ova scena, kao ni scena u krevetu, ne dogovara potpuno istini. Cameron je od praunuka supružnika Straus, povjesničara i profesora Paula Kurzmana, dobio dopuštenje da zadnje trenutke života njegovih bake i djeda interpretira na svoj način.
Isidor Straus rodio se u njemačkom gradu Otterbergu 1845. godine. Sredinom 50-ih 19 vijeka sa svojom porodicom imigrirao u Georgiju u SAD-u
Kasnije su došli u New York, gdje je upoznao Idu. Kada su Idi bile 22, a Isidoru 26 godina, zaručili su se. Svoju su ljubav često iskazivali i u javnosti, što za to vrijeme nije bilo uobičajeno, štoviše nije bilo prihvatljivo.
Često ih se moglo vidjeti kako se ljube, grle i drže za ruke, što je za ljude njihova statusa i imućnosti u to vrijeme bilo nezamislivo.
Jednom su čak uhvaćeni kako se međusobno ljube u vrat. Takvo ponašanje nastavilo se i u kasnijim godinama njihova života. Imali su nešto zaista posebno, otkrio je njihov praunuk. Isidor je s vremenom postao vlasnik robne kuće Macy's, a kada je zbog posla morao ići na prekooceanska putovanja, svaki je dan pisao svojoj voljenoj.
Godine 1912. par je proveo neke vrijeme na odmoru u blizini Francuske rivijere. Povratak kući planirali su na brodu Olympic, sestrinskom brodu Titanika, ali kada je taj put odgođen, odlučili su se vratiti kući na Titaniku.
Odsjeli su u luksuznom apartmanu koji se sastojao od tri kabine. Prema povijesnim napisima, 14. aprila uživali su u večeri od deset sljedova nakon koje su prošetali palubom te se povukli u svoju sobu. Malo prije ponoći Titanik je udario u ledenjak, zbog čega je potonuo prije t 109 godina i sa sobom odnio više od 1500 života.
Idino tijelo nikada nije pronađeno, ali Isidorovo je pronađeno i dovedeno u New York, gdje je 12. maja održano memorijalno odavanje počasti supružnicima Straus na kojem se okupilo šest hiljada ljudi. Na groblju u Bronxu postavljen im je spomenik na kojem piše:
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je poplave mogu potopiti.
Ovo je ljubavna priča. Nadam se da će u vremenu kada ovom svijetu bude trebalo malo više ljubavi, malo više nadahnuća, vječna priča o Idi i Isidoru Strausu ljudima dati nadu, poručio je Paul Kurzman, praunuk pravih Rose i Jacka s Titanika.
Izvor: Zadovoljna.hr
