Bosanskohercegovački glumac i dramski pisac Josip Pejaković večeras je u rodnoj kući Ive Andrića promovisao knjigu "Dejtonski (ne)sporazum", a u razgovoru za Klix.ba govorio je o djelu te komentarisao trenutnu političku situaciju u BiH.
Pejaković je na početku razgovora kazao da od početka, od prvog dana, ima kritički stav prema tom sporazumu te da građani BiH danas svjedoče posljedicama tog (ne)sporazuma koji je za njega jedan od najodvratnijih ugovora napravljenih u historiji.
"Imati toliko vojne i moralne prednosti u borbi za BiH i prodati Republiku Srpsku za fantom državu koju živimo, a njima pokloniti ono što imaju, što slave, govorim o Republici Srpskoj. Oni kada su osnovali tzv. Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu, oni su to osnovali, a ne Republiku Srpsku, 9. januara 1992. godine na Palama. To niko od ovih znalaca nije pomenuo kao falsifikat. Nemam ništa protiv toga da kada je Dejton potpisan slave šta hoće i šta im odgovara. Za to ne treba Zakon o praznicima, to je u ovoj zemlji običaj i ponašanje, ali se ne može slaviti nešto što tada nije postojalo i vezati ga za neku 30. godišnjicu", kazao je Pejaković te dodao:
"Bez obzira koji stav ja imao, to je onda taj Dejtonski (ne)sporazum. On je ustoličio svim Srbima da napuste Federaciju i odu u svoju otadžbinu kako je zovu Republiku Srpsku. Oni nisu za to zaslužni, već oni koji su potpisali. Za taj ugovor odgovara onaj ko ga potpiše, a ne onaj koji ga sprovodi."
U nastavku razgovora je kazao da će s takvim posljedicama tog nesporazuma Sarajevo biti jednonacionalni grad, kao i Banja Luka, Zenica i druga manja mjesta u BiH. Mišljenja je da se poslije rata moglo dogovorit drugačije, na štetu nekoga, ali da sada nikakav dogovor ne postoji i da je prava BiH, što su potvrdili i protesti održani širom svijeta, ustvari u dijaspori.
Kazao je da je i ljut na sebe što je 1992. godine pozvao narod da brani Bosnu koju danas živi.
"To potvrđuju ovi protesti po cijelom svijetu. Ja nisam ljut ni na koga već na sebe što sam 1992. godine zvao narod da brani Bosnu koju danas živim. Kada je počela implementacija ovog ugovora uhvatit će me policija, ugurati u haustor kao najvećeg razbojnika da bi Kalinić, Šarović i ostali šetali po Sarajevu i da bi vidjeli koliko su zgrada srušili. Mene je tada policija zatvorila, a htio sam uzeti pištolj i ubiti se. Jesam li se za to borio?", izjavio je Pejaković u razgovoru za Klix.ba te nastavio:
"Svako jutro se budim, kunem sam sebe što sam zvao narod da brani BiH pred Skupštinom i što se nisam ispalio odavde i bio rodoljub k'o Halid Bešlić koji isto voli Bosnu za 20-40 hiljada eura za tri sata, Dino Merlin, čuveni rodoljub, ista je to intonacija, a ja prosim kad se razbolim."
Pojasnio je da je knjiga Dejtonski (ne)sporazum upravo o tome, da govori o ljudima koji su svoje kosti ugradili u Sarajevo kojeg više nema. S obzirom na to da se na omotu knjige nalazi i ilustracija SAD-a pitali smo Pejakovića koliko se Amerika danas pita o stanju u BiH i koliki utjecaj imaju, na što je odgovorio:
"Nisam siguran da se Amerika danas mnogo pita. Nešto se grdno iza brda valja. Ne znam šta nas može spasiti iz ove situacije, a da to ne bude rat. Ako sam pogodio da će 1992. godine biti "to", što će biti, a to sam napisao 1975. kada sam govorio 'On meni nema Bosne'. Uzimam si za pravo da ne kažem ono što znam sigurno da će biti. Sve na to ide. Za ljubav je potrebno dvoje, kao i za rat. Imaju to na raspolaganju", kaže Pejaković.
Pojasnio je da na tri strane u Bosni i Hercegovini ima više od 500.000 lovaca koji su naoružani snajperima i koji su spremni.
"Svi su naoružani i svi se dalje naoružavaju. Ovaj rat se neće voditi granatama već snajperima. Ima 500.000 lovaca na tri strane u BiH i svi imaju po snajper. Niko se nije razoružao. Svi to imaju kući, po pet dugih kratkih cijevi, topova... Oni nemaju drugog načina nego da ratuju. Ovi što nas kao čuvaju će obući bijele uniforme bit će kao posmatrači, a oni će ratovati s mojim sinovima, ne svojim. Ali ovaj put neće s mojim!", zaključio je Pejaković.
Promociji knjige prisustvovao je i Travničanin Seid Memić Vajta, uspješna privrednica Snježana Köpruner i brojni drugi sugrađani Josipa Pejakovića, rođenog Travničanina.
