Britanac Graham Bamford, heroj koji ne smije biti zaboravljen u BiH. Na današnji dan, 29. aprila 1993. godine, usred dana se ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio. U znak protesta zbog ubijanja nedužnih civila u ratu u našoj državi.

Slike užasa i stradanje ljudi u ratu koji je počeo u BiH 1992. godine natjerale su Bamforda na žrtvovanje.

Slike koje su u tom periodu obišle svijet budile su u ljudima različite emocije. Pojedini su zatvarali oči i okretali glavu, a bilo je i onih koji su razvijali empatiju, a među njima je bio i Bamford, koji je duboko suosjećao i patio zbog svega onoga što se dešava u BiH.

U Velikoj Britaniji, gdje je tada stanovao Bamford, stotinama kilometara od praznih sarajevskih ulica, tenkova i snajpera, vladao je mir. Međutim, u tom heroju mir nije stanovao, a njegovo stanje se pogoršalo 16. aprila 1993. godine. Nakon snimaka u Ahmićima, kada je ubijeno 116 osoba, među kojima je bila i tromjesečna beba.

Dani ovog 48-godišnjaka, koji je zapravo imao sretan i skladan brak te jedno dijete, bili su provedeni u patnji.

Psiholozi i poznanici koji su razgovarali s njim prije njegove smrti istakli da je bio duboko pogođen stradanjem nedužnih ljudi u BiH.

Koliko je Bamfordova žrtva bila velika i važna govori i činjenica da on ni na koji način nije bio povezan s našom državom. Također, za većinu građana je i on bio samo britansko ime i prezime bez nekog značaja i sentimenta.

Ne može se reći da je nešto drugačija situacija i danas. Bez obzira na njegovu žrtvu koju je podnio za BiH i njen narod, njegovo ime spominje tek 6. aprila i tokom dodjele nagrade nazvane po njemu, a koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine.

I sada, 28 godina nakon njegove smrti, u glavnom gradu BiH nije izgrađen spomenik njemu u čast. Iako postoji takva inicijativa Instituta za istraživanje genocida Kanada prema bh. vlastima.

Taj bi spomenik trebao biti mjesto gdje bi se svi dostojanstveno sjećali i zauvijek čuvali uspomenu na tog velikog čovjeka koji je svoj život dao želeći mir u BiH.

Njegove posljednje riječi bile su: "Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju - vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati".

O njegovom djelu i šutnji koja ga je pratila režiser Nenad Puhovski je snimio dokumentarni film koji je u Sarajevu prikazan u programu "Modula memorije".