Uskoro film: “Svjedoci prošlog vremena”

12 listopada, 2021

Produkcija „Režiser“ iz Tuzle uskoro vam predstavlja dugometražni igrani film „Svjedoci prošlog
vremena“ na čelu sa producentom Muhammedom Mahmutovićem, dok se za snimanje i montažu
pobrinuo „Nine“ studio iz Tuzle.
Ekipa iz „Režiser“ produkcije ovako gleda na proces od samog početka pa do gotovo samog kraja
snimanja ovoga filma.
Stvoriti ideju, a zatim i prenijeti na papir u formi scenarija vrlo je teško. Teško iz razloga jer ono što
„Sanjaš“, zamisliš, moraš i da ostvariš, ako ne isto kako si zamislio onda bar približno tome.

Da pojednostavimo, to bi bilo kao da sanjaš san, koji kasnije treba da sprovedeš u djelo, a prepreka na tom
putu je veoma mnogo.
Da je put trnovit, govori i činjenica da je nažalost veliki broj osoba koje obećaju pomoći, proces
realizacije projekta, dok poslije ne žele da se jave na poziv ili poruku. Također, sam uvidio da osobe koje
se zalažu za nešto ili obnašaju određenu poziciju ne zaslužuju da budu tu. Prvenstveno mislim na osobe
koje rade sa djecom dok sa druge strane ne žele pomoći projekat sa djecom, koji mališanima doslovno
znači ostvarenje njihovog dječačkog sna.

Na ovakve devijacije u društvu svakako da treba ukazati. Ako se budemo pretvarali da je sve uredu ti problemi će se samo viralno proširiti i dobiti ćemo generaciju koja će opstruirati svaki pozitivni korak, da se učini nešto više u društvu, gdje kultura i umjetnost
trenutno većim djelom stagnira.

Znamo da krizika pronađe svoju „svjetlost“ na kraju tunela, zato smo odlučili da spomenemo malo i tu mračnu stranu.
No, hajmo mi sada o nešto vedrijoj temi.
Mnogi portali su već pisali da je u toku snimanje filma „Svjedoci prošlog vremena“, dok je na portalu
„Hrvatski glasnik“ naš članak istaknut kao najčitaniji, što govori o zainterestovanosti publike za našim
filmom, odnosno sjećanja na prošlost.

Film počinje sa osvrtom na 70-te kao kratki uvod nakon kojeg prelazimo u 80-te, gdje se zadržavamo do
samog kraja film, a čiji kraj završavamo u sadašnjosti.

Film je prožet scenama koje šalju određenu poruku i poruku koje ukazuju na: toleranciju i multietičnost među djecom a najsnažnija poruka je ukazivanje na problematiku prekomijernog korištenja računara i igrica kod mlade populacije, čiji ishod su
mnoge zdravstvene posljedice.
Početak realizacije filma krenuo je 25.7.2021. sa prvom audicijom za najmlađe, dok smo sa prvim
snimanjem scena krenuli 14.8.2021. godine.
Odredili smo „Skver“ u Tuzli kao izborno mjesto nakon čega smo krenuli prema prvim koracima za scenu,
a to je „Zaštićeni pejzaž Konjuh“ Banovići.
Pomoć pri samom začeću ideje, administrativnih iscrpnih „koraka“, isto tako i fizičkim koracima da bi se
projekat doveo do faze „Pritisni gumb“ pomogao je Muhammed Kuljanin, dok je sve vrijeme poput
„Velikog brata“ pružao pomoć naš veliki prijatelj, književnik i novinar Muhammed Mahmutović iz
Sarajeva .

Naposlijetku da bi se u konačnici pritisnuo taj „gumb“ i projekat pustio u pogon doprinijeli su
Adnan Mujkić i Amila Beširović.
Tako je čak 60 osoba krenulo na pohod snimanja prvih scena na rijeci „Krivaja“, radost i ozareno lice
punog zadovoljstva moglo se vidjeti na licu svakog djeteta.
Sve to ne bi bilo moguće ni „zagrebati“ da nam nije izašla u susret francuska fondacija „Caritas“, bar kada
se tiče financijske pomoći, a koja je za sada nažalost i jedina.

Također, velika zahvala je našoj policiji a to su: Mup TK, Mup TK PU Živinice, Mup TK PS Banovići.
Kada smo već kod Banovića, malo je spomenuti koliki nam je vid pomoći pružio vlasnik „Etno Avlije
Mačkovac“ gospodin Refik Halilović.
Pored gospodina Refika Halilovića, na usluzi su nam bili i Mirzet Halilović i Emir Nišić iz Živinica.
Za obroke i vodu koja je na plus 42 stepena bila pravi izvor života i za "mališane", pobrinuo se naš veliki
prijatelj Dominik Džakić iz Živninica, a posebno se zahvaljujemo pekari „Pituljica“ također iz Živinica.
Kako smo se povlačili sa lokacije snimanja u Banovićima prema Tuzli, svratili smo u Živinice kako bi i tamo
snimili scenu. Tu nam je u pomoć priskočila Ajša Puzić, kako bi naša scena doživjela pravu čar 70-tih godina.

Neizostavno je spomenuti pomoć u odjeći iz Ajšinog butika „Narodna nošnja“, također u Živinicama.
Naredna scena je snimana u Kalesiji, tačnije „Restoran Ribnjak Bosanska Kuća“, vlasnika Ševala
Cursuljića.

Tu smo snimili scenu ispred stare kuće koja datira iz prošlosti, iako je od ćerpića i drvenog
poda još uvijek mami uzdahe srednjih i starijih generacija, a isto tako i onih mladih.
Snimljena scena na toj lokaciji najviše odgovara sceni poznatog Holivudskog filma „Romeo i Julia“.
Još jedna scena dolazi nam iz Kalesije, a kuću za scenu ustupio nam je Šefik Imamović.

Za veći dio scena pobrinuo se Samir Hasanović. koji je za scene filma uposlio cijeli svoju porodicu. Za pomoć u
rekvizitima, malo je i govoriti o njegovom učešću.
Samir je svojim angažmanom definitivno doprinio da scene, kako ja to imam običaj reći „dobiju pravi
šmek“.

Nedugo zatim, pojavljuje se još jedna osoba sa velikim učešćem i doprinosom u našem projektu,
a to je Ivona Grgić iz Srebrenika. koja je ujedno pronašla i svoje mjesto u sceni našeg filma.
Odrasle osobe u našem društvu su:

Rijad Ahmetović (Sarajevo), Murisa Ferhatović (Sarajevo), Elma
Hasić (Banovići), Aida Soljankić (Tuzla), Selmir Semić (Lukavac), Ajka Semić (Lukavac), Haris Šabanović
estradni umjetnik (Visoko), Haris Sehovic (Tuzla), Ivona Grgić (Srebrenik).
Da bi bili adekvatno obučeni i stilski iznijeli scenu u potpunosti, pobrinula se Ajka Semić veliki zaljubljenik
i kolekcionar u Narodnu nošnju.
Neizostavno je istaknuti da su veliku podršku od samog početka snimanja u potpunosti ispoštavali
roditelji djece glumaca.

Za kraj jedna anegdota sa snimanja.

Naime, imali smo scenu gdje smo od starice tražili da odglumi nesvjesticu. Rekli smo joj: „Majka, kada
dođeš do liske (koja označava mjesto za scenu) ti čučni, uhvati se za glavu, kao da ti nije dobro.“ mama
odgovara: „Dobro djeco“. Svakako da smo naznačili da je to samo proba i nakon što smo uzviknuli:
„Akcija!“ Majka je pala od tlo, kao da joj je devet godina. Njen postupak uplašio je sve prisutne, jer na
povik: „Uredu je majka, idemo ponovo“, majka je i dalje ležala… vjerovatno nije dobro čula.

Svi prisutni su se uplašili da je majci zaista pozlilo, a jedan od snimatelja je doviknuo : "Da li ste potpisali ugovor sa
staricom?“ Znate na šta mislimo, ugovor, da ne snosimo posljedice za nemile događaje.. samo se šalimo.
Nadamo se da će čitatelji biti i naši dragi gosti na jednoj od promocija filma „Svjedoci Prošlog Vremena“
koji bi trebao biti završen krajem decembra mjeseca.
Budite zdravi i veseli!

Autor: Muhamed Mahmutović