Derviš Sušić, čuveni književnik, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, rođen je na današnji dan prije tačno 96 godina.

Rodio se 3.juna 1925. u Vlasenici.

"Rođen sam u Vlasenici trećega juna 1925. godine. Otac mi bijaše islamski sveštenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom koju valja čuvati u kući i po nekoliko puta čitati.

Pa kad se shvati, opet je lijepo smjestiti da je pri ruci, ako se nauk iz nje smetne s uma, a zatreba.

Majka – domaćica, znala je pričati ljepše neko što ja danas umijem pisati.

Njene priče nisu bile tanana tkanja bajki, nego uzbudljivi vezovi činjeničkih rijeka što ih je zapamtila od starijih. A ovi od svojih prethodnika", pisao je u svojoj autobiografiji.

Genije kojeg smo se odrekli

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nakon čega upisuje gimnaziju u Tuzli, a potom Učiteljsku školu u Sarajevu.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Sušić odlazi u partizane. Učešće u Narodno-oslobodilačkoj borbi (NOB) obilježilo je život i djelo ovog plodnog pisca.

Nakon rata radio je kao učitelj u Srebrenici i Tuzli, zatim bio novinar "Oslobođenja", "Zadrugara", povremeno saradnik drugih listova. Bio je upravnik Narodne biblioteke u Tuzli, koja danas nosi njegovo ime, te društveno-politički radnik u Sarajevu.

Najvažnija djela su mu: "Uhode", "Tale", "Ja, Danilo", "Veliki vezir"... 

Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Derviš Sušić je dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade, Nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Umro je 1990. 

"Malo je pisaca u dugoj i bogatoj bosanskoj historiji koji su doživjeli čudniju sudbinu od Derviša Sušića. Književnika koji je nakon smrti otrpio toliko nepravde da su od laži koje su iskonstruisane oko njegovog imena konture njegovog stvarnog života postale gotovo nevidljive.

I dok bi svaka druga kultura i svaki drugi jezik sa strahopoštovanjem gajio uspomenu na pisca koji je ispisao monumentalno djelo, Bosna je zemlja koja se ovog skromnog genija pisane riječi odrekla, čini se, odviše lako", zapisao je u tekstu pod naslovom znakovitim naslovom "Genij kojeg se Bosna olako odrekla" pisac i novinar Jasmin Agić.

Portal Historija.ba izdvojio je nekoliko citata iz opusa Devriša Sušića. 

"Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane.

Svuda opasnost od drugog obično reži sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku.

Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam... Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija, ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni."

Da je živio u Francuskoj

"Starost i jeste prokletstvo što umije postavljati pitanja ne nudeći odgovore."

"(...)pamet da ti stane koliko ova Bosna ima slavnih koje drugi hrane."

"Molba čovjeka iz vlasti za obična smrtnika je samo lijepo rečeno naređenje."

"Nisam jadan znao: čim Bošnjaka zovu, mora da je negdje u carskom računu prigustilo. Njih ne mame na svetkovine. Za svoju korist oni moraju ili da otmu ili da nametnu ili će ostati ono što su - budale koje daju da bi izgubili."

"Seljak je valjda i stvoren da ore zemlju, znojem da je zalijeva, a povremeno da truplom svojim natovi oranice carskih pobjeda"...

"Da je živio u Francuskoj, Sušić bi bio nacionalna kulturna ikona, jer stvoriti tako monumentalan opus, a ne biti "obožavan" za kulturni svijet Zapada nezamisliv je fenomen.

Samo u Bosni, toj zemlji satkanoj od prokletstva i zavisti, moguće je da se promoviše mržnja prema istinskom geniju pisane riječi kao da takvih pisaca imamo napretek. Makar svi dobro znali da takvog kakav je Sušić Bosna porađa jednom u pola stoljeća", zapisao je Agić.

Čini se razložnim završiti ovaj tekst navedenim citatom, jer Derviš Sušić zaslužuje mnogo istaknutije mjesto u našoj kulturi i društvenom sjećanju.