U modernom društvu radio je sastavni dio automobila i svakog domaćinstva. Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Prije 19. vijeka bežična radio komunikacija u svakodnevnom životu bila je stvar fantazije. I nakon njegovog razvoja u kasnim 1800-im godinama, trebalo je proći mnogo godina prije nego je postao sastavni dio domaćinstva. Historija radija je zaista fascinantna i promijenila je način na koji se svijet povezivao i komunicirao na daljinu.
Iako ima dugu i zanimljivu historiju, sami počeci i dalje su prilično kontroverzni. Postoji dosta rasprava na temu izumitelja radija. Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi ko je sastavio prvi uređaj, znamo da ga je 1893. godine u St. Louisu, Missouri demonstrirao naučnik Nikola Tesla. Uprkos ovoj demonstraciji, Guglielmo Marconi je osoba kojoj se ovaj izum najčešće pripisuje. Marconi je dobio prvi patent za bežičnu telegrafiju u Engleskoj 1896. godine, osiguravajući svoje mjesto u historiji radija. Bez obzira na to ko je zapravo izumitelj, 12. decembra 1901. godine, Markonijevo mjesto u historiji zauvijek je zapečaćeno kada je postao prva osoba koja je prenosila signale preko Atlantskog okeana.
Prije i tokom Prvog svjetskog rata
Prije 1920-ih, radio se prvenstveno koristio za kontakt s brodovima koji su bili na moru. Radio komunikacije nisu bile vrlo jasne, pa su se operateri obično oslanjali na upotrebu poruka Morseove azbuke. To im je bilo od velike koristi, posebno u vanrednim situacijama. S Prvim svjetskim ratom važnost radija postala je očigledna i njegova korisnost se znatno povećala. Tokom rata, vojska ga je koristila i postao je neprocjenjiv alat za slanje i primanje poruka oružanim snagama u stvarnom vremenu, bez potrebe za fizičkim glasnikom.
Radio tokom 1920-ih
Nakon rata, civili su počeli kupovati radio stanice za privatnu upotrebu. Širom SAD-a i Evrope počele su izlaziti radio stanice kao što je KDKA u Pittsburghu u Pensilvaniji i engleska Britanska radiodifuzna kompanija (BBC). Prvi put dozvolu za komercijalnu radio stanicu dobija kompaniji Westinghouse u 1920. godini. Stanica je nosila naziv „KDKA“ i bila je prva koju je službeno licencirala vlada.
U Britaniji su radio emisije započele s radom 1922. godine s Britanskom radiodifuznom kompanijom (BBC) u Londonu. Emisije su se vrlo brzo proširile širom Velike Britanije, ali nisu uspjele da uzurpiraju novine sve do 1926. godine kada novine kreću u štrajk. U ovom trenutku BBC postaje vodeći izvor informacija za javnost.
Drugi svjetski rat i promjene nakon rata
Tokom Drugog svjetskog rata uređaj je ponovo ispunio važnu ulogu i za SAD i za Ujedinjeno Kraljevstvo. Uz pomoć novinara, prenosio je vijesti o ratu. U Velikoj Britaniji je postao i primarni izvor informacija nakon gašenja televizijskih stanica. Način na koji se radio koristio također je promijenio svijet nakon Drugog svjetskog rata. Iako je ranije bio izvor zabave u obliku serijskih programa, nakon rata počeo se više fokusirati na puštanje muzike tog vremena. "Top-40" u muzici postalo je popularna radio emisija nakon Drugog svjetskog rata. Muzika i radio nastavili su rasti u popularnosti sve dok nisu postali sinonimi jedni za druge. FM stanice počele su da „vrte“ hitove, a novi oblici muzike, poput rokenrola, počeli su se pojavljivati.
Sadašnjost i budućnost radija
Danas je on postao mnogo više nego što su Tesla ili Marconi ikada mogli zamisliti. Tradicionalni radio i emitovanje postali su prošlost. Umjesto toga, radio se neprestano razvijao kako bi išao u korak s trenutnom tehnologijom, a satelitske i streaming stanice postajale su popularnije. Radio aparati se nalaze ne samo u kućama, već su i glavna komponenta u automobilima. Pored muzike, emisije su također postale popularna opcija za mnoge. Sada putem radio stanica svakodnevno možemo slušati muziku, podcaste, izvještaje s utakmica i mnogo više.
