Kad si prizemljen sve gledaš iz prizemlja. Vidiš kako ljudi žive i rade, i bistrija ti slika, i oštriji ton.
Jasno ti da fantaziranje samo može da ti donese probleme. Jedna po jedna fantazija, e to već može jer napravi dovoljno prostora za realizaciju, bitno je da ne prelaziš na drugu fantaziju dok prvu ne realiziraš.
I onda nikad ti nije dosadno, a napraviš realnu sliku o svojim sposobnostima.Tako jedino možeš uživati u svom životu, i ne živiš tuđi život.I ne odvlače ti fokus dušmani, koji bi rado da budeš njihov.
Kad jasno vidiš ko ti ne żeli dobro najbolje napraviti diskonekciju, jer kreativa uvjek ima rješenje, naravno ako ti ne treba cijela vječnost da dođe info Iz guzice u glavu.
U današnjem demokratskom vremenu mišljenje je doživjelo na Balkanu toliku evoluciju. Postalo je ko guzica, što bi rekli pametniji od mene i guzica ima mišljenje.
Jer kad vidiš da te ubjeđuju da crna je bijela boja, jasno ti je da su ubjeđivači odavno na bijelom. Nema teorije da ovaj “džanki metrix” Neo raspetlja, previše petljanaca,, to je postao ozbiljan posao, slično “influenserima”, i problem našeg društva.
Svaki korak do slobode je iz prizemlja nije odozgo. Ovi od kravate samo bi da te od života odvrate. Nije džaba da liči riječ odvraćanje na riječ odvratan i povraćanje.
Neko je to davno skontao pa sklopio da se ne prave pametni ovi sa kravatama. Nešto kontam dvoglavi orao je početak laganja.
Jer ne postoji u prirodi, i nikad nije postojao., a neće ni postojati. Kad si previsoko ne vidiš šta se dešava na zemlji, baš ne hodaš po zemlji 🙂 .
Tako nama smisliše cvjeće, valjda sve cvjećke ovdje kod nas, ne bih rekao da ličimo na hipike već na “hajlendere”.
Ponekad sanjam da letim, otkrijem “flyboard” a mnogi kad vidiš da dođu na tv intervju skontaš ne znaju ni pričati.
Trebalo bi kod nas ozakoniti obavezno polaganje državnog ispita iz komuniciranja. Zanimljivo je da ljudi koji su bar malo van Bosne živjeli da su mnogo zrelji od ljudi koji nisu nigdje drugo sem Bosne živjeli.
Ubi nas ta nezrelost i arogancija bez pokrića. To bi nas moglo doći glave. Pogotovo jer nas ovdje “lože” da je cjeli svjet u banani.
Ne znam što nas to čudi kad nam je to bio prvi doručak kad smo nastajali na ovoj planeti kao ljudi, a i ovdje su tako nastajala ljudska bića nisu valjda samo na jednom mjestu na planeti, i nismo ni odkud došli. Pa nismo mi baš narod koji voli putovati.
Samo avlija, ništa čelebija. I tako oni protiv ovih i tako do balčaka.
Taj pogled odozgo nikad se neće sresti sa pogledom odozdo, iz prizemlja. Jednostavno nikad neće napraviti taj algoritam, samo će uvjek pljačkati i tako mjenjati mjesta sad si gore, pa onda dole, nikad se popeti na zelenu granu.
Autor: Berin Tuzlić
Pratite nas na Facebook akter.ba
Pročitajte više: Berin Tuzlić
