Nakon mnogo godina slučajno se sreli na fakultetu.
Prvo su mislili da su veoma sretni što su se nakon toliko godina slučajno sreli, a onda je njihova priča imala neočekivan obrt.
Izgledalo je kao bajka: tri davno izgubljena brata, trojke, našli su se pukom slučajnošću! Međutim, nakon samo nekoliko mjeseci ova bajka pretvorila se u noćnu moru. Evo kako je sve počelo!
Bila je to 1980. godina, Robert Šafran, tada devetnaestogodišnji brucoš Njujorškog univerziteta, iznenadio se srdačnom odnosu ostalih studenata prema njemu. Ponašali su se kao da su ga već poznavali. Ispostavilo se da su ga svi zamjenili za Edija Galanda, studenta koji je već godinu dana bio na istom fakultetu. Dva mladića su izgledala identično, ponašala se jednako, čak su i trenirali isti sport, voljeli iste stvari , a uopšte se nisu poznavali, piše latimes.com
Igrom sudbine, Majk Domic je bio cimer Edija Galanda, a zatim Roberta Šafrana i najbolje je znao koliko su ova dva momka identična. Odlučio je da istraži o čemu se to radi i kako je to moguće. Utvrdio je da su obojica rođena istog datuma i data na usvajanje.
Majk je odmah odlučio da upozna ovu dvojicu momaka kojima je jasno bilo da su rođena braća.
Edi i Robert su bili presretni što su se sreli. Bili su uvjereni da su jednojajčani blizanci, ali nakon što je njihova priča izašla u lokalnim novinama, javio im se još jedan mladić koji je tvrdio da izgleda kao i njih dvojica. Bio je to Dejvid Kelman, student drugog njujorškog univerziteta.
Tri momka su brzo uspostavila jaku vezu i izgledali su kao da nisu odrasli u tri različite porodice usvojitelja. Zajedno su pronašli stan u Njujorku gdje su živjeli, a ubrzo su otvorili i svoj restoran pod nazivom "Šta još? Trojke!"
1995. godine Edi Galand je izvršio samoubistvo, nakon teške borbe sa mentalnom bolešću. Iza njega je ostala supruga i ćerka. Iste godine javnost saznaje za morbidnu istinu koja se krila iz priče o usvajanju tri dječaka.
Naime, naučno istraživanje koje su vodili doktor Peter Nojbauret i Centar za razvoj djeteta, preko neopstojeće agencije za usvajnja, davao je na usvajanja djecu, blizanace i trojke, a doktor je dolazio u kućne posjete kako bi pratio razvoj te usvojene djece. Usvojitelji uopšte nisu znali o čemu se radi, već su smatrali ove posjete doktora normalnim.
Tri dečaka: Edi, Robert i Dejvid bili su dio te studije, svaki strateški smješten u siromašnu porodicu, srednju klasu i bogatu kuću. Braća su imala i četvrtog brata koji je umro prilikom rođenja.
"Kada smo to saznali, bili smo bijesni. Zvali su nas "subjekti". Mi smo žrtve. Ne želim da kažem kako smo mi sada žrtve, svi smo odrasli ljudi, imamo porodice, djecu, relativno smo normalni ljudi. Ali tretirali su nas kao laboratorijske pacove. Ništa više! Mi smo ipak ljudska bića," reko je jedan od braće.
Sva trojica muškaraca su imala visok koeficijent inteligencije, voljeli iste filmove, imali sličan tip žena koji im se dopadao, a pušili su čak i isti brend cigareta.
Ipak, ubrzo su otkrivene užasne posljedice njihovog razdvajanja. Sva trojica su u nekom periodu života patila od depresije i anksioznosti. Zanimljivo je i da kada su progovorili govorili su da imaju braću.
O njihovoj neobičnoj situaciji snimljen je film "Tri identična stranca" .
Dalja istraživanja kakva je vršio Nojbauer su, očekivano, prekinuta, a preživjela braća tog naučnika danas nazivaju "ljekarom nacistom" i optužuju ga da im je ukrao djetinjstvo i da je kriv za Edijevu smrt.
"To je bilo pogrešno i surovo," rekao je Dejvid Kelman.
Izvor: Kurir.rs
Pročitajte više: Zanimljivo: Priča o BUDALI i PAMETNOM
Pratite nas na facebook akter.ba -Jeziva priča o trojici braće: Zbog eksperimenta ih razdvojili na rođenju
