Berin Tuzlić

23 lipnja, 2021

STRUČNJACI

Animacija pokreta vizuelne retorike oblika, zvuči tako komplikovano da bi bilo jednostavno.

E to je crtani film kad prevedemo na „naš“ jezik. Ono što oduvjek ljudi žele, to je da razumiju, nikom nije do komplikacija, jer tu onda caruje manipulacija.

Na Animafestu u Zagrebu bilo je lijepo. Organizatori su i ovu pandemijisku godinu Aimafest herojski održali u životu. Al' eto i ako je sljedeće godine 50 godina Animafesta, on jadan još nema svoje stalno mjesto održavanja u „belom gradu,“ pa je još uvjek beskućnik u svome rođenom Zagrebu.

Mi u Bosni i Hercegovini imamo dva festivala animiranog filma, NAFF u Neumu i Banja luka anima u Banja luci.

Bluka i slamota“ žive na prosjačkom štapu.

I ako je prvi animirani film napravljen u Bosni još 1934. Kod nas jedva, nedavno, napraviše smjer animacije u Banja Luci na akademiji.

A u Sarajevu žive nagrađeni i cjenjeni autori različitih animacija. Neki od njih su i predavači, cjenjeni profesori i art direktori, u velikim svjetskim produkcijama animiranih filmova i na akademijama u bijelom svijetu.

Naravno, oni ne predaju u Banja Luci.

Očito da su u Sarajevu kad su pravili, kako kažu, graditelji muzeja Šibi Krvavcu muzej, zaboravili njegov animirani kratki film „Miss Zelengrada“ izložiti. Pa kontam možda su tu animacijisku retoriku iz Šibinog filma zamjenili Batom Živojinovićem, jer mi više liči da je muzej za Batu koji nam je mahaosa Pala u ratu. Ko zna da l' uopšte znaju da taj film postoji u Kinoteci BiH Miss Zelengrada?!

Možda su komunisti pravili muzej, pa misle da se radi o nekakvom muslimanskom animiranom propagandnom filmu, što nema veze sa mozgom. Trebali bi ga pogledati.

A možda misle i da je već naložen. Kad sam bio u Kini, tačnije u Čang Čunu, jednom malom kineskom gradu od 7 miliona stanovnika,

u timu od 12 članova „borda“ ASIFA International svjetskog udruženja animacije, u kojem je 58 država, radili smo na uspostavljanju Instituta za animaciju pod pokroviteljstvom kineske vlade. Ljudi su odmah shvatili da je u pitanju biznis u umjetnost.

Danas taj institut ima promet oko 60 miliona dolara godišnje. To je taj valjda komunizam, koji je „doduše“, za kineze idealan zbog discipline, jer ne daj Bože da se njima desi "Demokratija". Od njih bi ostala samo krvava mrlja, kao od nas što su htjeli da ostanu „sarajevske ruže“.

Japanci bi jedva dočekali. Kad sam bio u Tokiju, u Mangi, zanimljivo mi je bilo, a u isto vrijeme i strašno, kad sam vidio da jedan Japanac ide od stola do stola, za kojim su sjedili animatori, i galami na njih.

Rekoše da je on motivator i da je u njihovoj tradiciji to tako. Rekli su, i da ako želim mogu ostati i raditi tu. Meni je sve to više ličio na poslovođu u Energoinvestu 1978. Lijepo sam se zahvalio, s osmjehom, koji u japanskoj i kineskoj kulturi znači pristojnost, ali ne i vedrinu i „show“ kao kod nas.

Postoje i festivali animiranog filma kao što je u Venecueli, da vas ni ne obavjeste kad dobijete nagradu. Tako se meni desilo za moj kratki art animirani film „War hero“.

Inače taj kratki film sam uradio prema stripu koji sam još 1993. nacrtao na liniji u Sarajevu, ali niko mi nije htio od opozicionih listova objaviti.

Prije nekoliko mjeseci bio je među pet na američkom festivalu, i nazvaše me da mi kažu da neću dobit nagradu. Obično, kad me već zovu dobijem nagradu, ali ovaj put reče mi art direktor da je priča o mom filmu dobila i nastavak, a to je, da zbog jednog od glavnih sponzora vlasnik zamolio da ne bude među nagrađenim, zbog priče.

Priča govori kako ratnom heroju predsjednik države dodjeljuje orden. Ratni heroj dolazi kući, žena i djete mu nemaju šta jesti. On ode i u banci zamjeni za novac orden i kupi hranu. Dok oni jedu pregladni, bankar orden odnosi istom predsjedniku, koji isti orden uručuje za hrabrost drugom ratnom heroju.