Niti je rečeno, niti sam čuo, niti je bilo razloga da Amir Reko spašava zarobljene četnike, a posebno civile od boraca koje sam ja vodio, ističe Komandant Ahmet Sejdić
Nakon niza medijskih nastupa u kojima plasira svoju verziju događaja iz sela Bučje kod Goražda, ali iznosi i niz optužbi na komandante i pripadnike jedinica ARBiH iz Goražda, predstavljajući sebe kao spasioca stanovnika sela Bučje kod Goražda 1992. godine, danas je reagirao ratni komandant 1. slavne višegradske brigade ARBiH, svjedok i sudionik događaja sa Bučja, Ahmet Sejdić. Rekinu priču smatra dobro pripremljenom i sračunatom, te očekuje da se njegovom ulogom bave institucije.
Istina o Bučju
Sejdić navodi da je istinu o događajima na Bučju napisao u svojoj knjizi „Biti svjedok istine 1“, te da nije znao da će Reko 15 godina poslije lažima pokušati da je izbriše i izgradi mit „spasioca“ , humaniste i velikog komandanta. Podsjetimo, selo Bučje je početkom agresije na Goražde ostalo unutar teritorije pod kontrolom jedinica ARBiH.
- Velika i bitna laž na koju želim ukazati je da je naređeno da se pobiju svi Srbi na Bučju, na način da je upotrijebljen termin „očistiti teren“, te da je gospodin Hadžo Efendić, predsjednik Ratnog predsjedništva Opštine Goražde, naredio i gestikulacijom pokazao da se pobiju svi srpski civili i vojnici koji se nađu na tom prostoru. Meni je naredbu usmeno prenio komandant opštinskog štaba, major Husnija Hrapo, rekavši mi da je to najbitnije riješiti vojnički, jer je to opasnost za liniju odbrane 43. drinske udarne brigade, ali i za sam grad Goražde. Niti jednom riječju a ni gestom mi nije rečeno da treba ili da to znači pobiti sve - „očistiti“. Nije značilo pobiti nedužne civile već vojnički očistiti od zaostalih neprijateljskih vojnika, minsko - eksplozivnih prepreka, fortifikacijskih prepreka i ostalog. Sam Amir Reko je u svojim naređenjima koristio termin „očistiti teren“ što sam imao priliku vidjeti i uvjeriti se, što znači da dobro zna šta to podrazumijeva i obuhvata – piše Sejdić.
Dodaje da je u realizaciji naredbe jedinica koju je vodio pridodata 43. drinskoj brigadi, kojom je komandovao Amir Reko i da je razoružavanje neprijateljske jedinice na lokalitetu sela Bučje Amirova jedinica pokušala izvršiti u dva navrata ali da nije uspjela u tome.
Nije bilo razloga da Reko spašava zarobljenike
- U pripremi realizacije naredbe Amir i ja smo odlučili da napišemo pismo - poziv za predaju, kako bi izbjegli rizike koji su neminovni u borbenim djelovanjima. Pismo je napisao Amir, a ja sam dao neke sitne korekcije koje su uvažene. Izvidili smo teren i odlučili da napad na četničku jedinicu iz pravca Gradine ka Bučju izvrši jedinica koju sam predvodio, a da Amir sa svojim borcima bude sa strane – sa boka, ukoliko bude potrebna pomoć i podrška. Amir je poslao kurira i pismo – poziv za predaju oružja. Četnici su se predali bez otpora, jer su uvidjeli da su u bezizlaznoj situaciji. Predali su dio oružja a dio sakrili. Kad sam stigao na mjestu predaje Amir Reko je držao nekakav govor ispred grupe koja se predala, tako da nisam čuo cijeli njegov govor. Uglavnom poruka je bila da zarobljenici mogu ići za Čajniče slobodno ili ostati ako to žele da žive i na Bučju bezbjedno i bez problema. Niti je rečeno, niti sam čuo, niti je bilo razloga da Amir Reko spašava zarobljene četnike, a posebno civile od boraca koje sam ja vodio. Nisam primjetio ni da je neko od boraca 43. drinske brigade pokušao ili prijetio da će pobiti zarobljenike. Dakle Amir Reko je mogao spašavati i spašavao je zarobljene samo od sebe – ističe komandant Sejdić.
Sejdić podsjeća da je Armija RBiH bila multietnička u Goraždu, ali i cijeloj BiH i da je sve borce gledao kao ljude, branioce, posebno u goraždanskom okruženju, u paklu borbe za spas golih života i naše domovine.
- Amir Reko ARBiH lažno želi predstaviti kao zločinačku i jednonacionalnu. Tu sam jedan od milion svjedoka, a za to su najbolji dokazi presude iz Haga, koje su jedinice bile zločinačke i kakva je bila Armija RBiH. Goražde je ponosni heroj grad, što neće promijeniti ni uprljati niti Amir Reko, niti klike i lobiji koji to pokušavaju. Tom herojstvu su doprinijeli časni, hrabri, Bosni i Hercegovini odani borci – patriote, koji nisu niti će ikada izdati istinu o odbrani svoje domovine. Takve ne mogu niti ucijeniti, niti kupiti bilo čime, da najčasniju ulogu u životu upotrijebe za bilo kakve projekte podvala, laži i prevara. Goražde je historijski potvrđen heroj grad i njegova časna odbrana je primjer koji će svijetliti svim ljudima svijeta i civilizaciji. Ta borba i dostojanstvo, sa toliko fenomena da se teško može shvatiti mogućom, služit će za proučavanje i naučne radove o tome šta sve ljudi koji su odlučni mogu izdržati – navodi Sejdić.
Istinske legende
- Blaćenje istinskih legendi odbrane Goražda i RBiH i njihovih ogromnih istinskih djela, kao što je rahmetli Zaim Imamović jedan od najvećih komandanata Armije Republike BiH, ljigav je način da se dođe do popularnosti i izgradi sopstveni ugled. Tu sam svjedok, hvala Bogu, ne i jedini. Borci Armije RBiH dobro znaju ko je Zaim Imamović, a za komandanta, dezertera Reku znaju da već dugo godina laže i prlja ugled časnih ljudi tražeći sebi nagrade i „internacionalni“ ugled. Osam godina slušam podvale i neistine koje se uvijek proširuju slatkom pričom „humaniste“, „heroja“ i „komandanta oslobodioca“ Amira Reke. Mediji to objavljuju bez provjere, a odgovorni sudionici šute. Sramno i jadno. Stoga ću svemu tome suprotstaviti istinu i biću svjedok istine da ono što je, kao razlog za „kandidaturu za Nobelovu nagradu“ i mnoštvo iznesenih bljuvotina o tim i ratnim događajima, Rekina laž sa dobro sračunatim ciljevima – zaključuje ratni komandant 1. slavne višegradske brigade ARBiH, Ahmet Sejdić.
