Na današnji dan 1834. godine u dalekom Istanbulu umro je jedan od najhrabrijih vojskovođa bosanske vojske, Husein – kapetan Gradaščević.
Rođen je 1801. godine u Gradačcu od oca Murata i majke Đurđijanke, Husein je u svom mladom životu kojeg je položio za domovinu poveo pokret za autonomiju Bosne, koja se tada nalazila u sklopu Osmanskog carstva.
Mladi život položen za državu
Gradaščević je u Tuzli 1831. godine izabran za vođu pokreta za Bosansku autonomiju. Brzo je otjerao vezira i ostale koji su bili protiv autonomije, te tako postaje de facto vladar Bosanskog pašaluka; 18. jula iste godine Gradaščević savladava vojsku pod zapovjedništom velikog vezira u blizini Štimlja na Kosovu.
Odlučuje da ne nastavi pohod i vraća se u Bosnu, gdje su ga njegovi vojnici proglasili novim vezirom 12. septembra. Međutim, 1832. godine pokret za autonomiju je izgubio prednost u ratu. Nakon niza manjih okršaja, ključna bitka se dogodila 17. i 18. maja izvan Sarajeva.
Bosanska vojska je poražena nakon što Hercegovačko pojačanje stiže i pridružuje se Osmanlijskoj vojsci.
Gradaščević je morao bježati u Habsburšku monarhiju 31. maja. Odatle je pregovarao sa sultanom da se vrati u carstvo, koji njegovu želju ne odobrava u potpunosti.
Bosanska legenda
Prvo se seli u Beograd odakle odlazi u Istanbul gdje umire pod nerazjašnjenim okolnostima - iako je ostalo zapisano da je umro od kolere, jedna bosanska legenda kaže da je sultan bio impresioniran Huseinovim vještinama u borbi i da mu je ponudio mjesto generala nizamske vojske.
Husein je obukao nizamsko odijelo, a potom ga skinuo i kazao: „Sultanova volja je udovoljena. Ja nisam spreman da prodam svoju zemlju za fildžan moje moje krvi“.
Na taj način skončat će svoj život i otići u legendu.
Šta reći o Zmaju od Bosne a da još uvijek nije napisano ili rečeno.
Hodati današnjom Bosnom i tiho u sebi doživiti riječi koje je izrekao da "mujezinu nikada nisu smetala crkvena zvona" upravo je ono što svi treba da baštinimo poslije njega.