Visoki upravni sud Republike Hrvatske utvrdio je da Croatia Records nije pravilno privatizovala nekadašnji Jugoton, kao i da je 28 godina zarađivala milione na snimcima izvođača poput Azre, Bijelog dugmeta i Novih fosila, nakon čega se oglasio Džoni Štulić.
Visoki upravni sud utvrdio je da vrijednost tih snimaka nikad nije procijenjena, kao i da Croatia Records nije platila za njih. Dakle, plaćene su nekretnine i druga imovina nekadašnjeg Jugotona, ali vrijedni diskografski materijali su preuzeti u nepravilnom procesu.
Štulić se javio na poziv novinara započinjući razgovor riječima: “Meni to izgleda kao ona ‘Sjaši Kurta, da uzjaše Murta”.
“Ispada da ono što je vrijedno, to spada u kulturno blago i to je državno kulturno blago, a ono ostalo nije važno. Sad se ja nadam da ja ne spadam u kulturno blago, jer nemam veze s Hrvatskom, a s državom Hrvatskom pogotovo. To je moje. Vidim da postoji na stotine udruženja za ovce, koze, svinje, fonograme, izvođače i Bog te pita šta, a samo ja radim i stvaram profit. Ja sam u goroj situaciji nego Isus. On je morao pet hiljada ljudi nahraniti jednim hlebom, a ja moram milione. Pa to je nemoguće”, rekao je Štulić.
Dodao je kako je Jugoton od osnivanja bio ilegalna i nacionalizovana firma.
“Bez centa napravio sve, ali sam apsolutno sve plaćao. Sve što su oni radili je nelegalno, ali ja sam sve svoje troškove plaćao, sve legalno. Oni nikad nisu plaćali nikakve namete pošto cijela takozvana muzička industrija, Jugoton, Zamp, Sokoj i sva ova parazitska udruženja koja postoje, to je samo izvoz sredstava i njima niko ništa ne može. Jer ti ako nekoga ubiješ, imaš svoja prava. Međutim, ako ti sviraš neku pjesmu i ne platiš to što sviraš, kasnije se o tome ne razgovara. To samo znači da su zaštićeni kao bijeli medvjedi zbog izvoza sredstava. Ništa drugo ne postoji, to je naprosto šibicarenje umotano u cjelofan”, ogorčeno je rekao.
Spomenute kompanije nazvao je “krvopijama na kub”, te je dodao kako mu je, prema njegovoj procjeni, Croatia Records dužna 999 miliona eura. Zatim je prokomentarisao kako planira da reaguje nakon nove presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
“Probao sam prije četiri-pet godina, ali unutar 24 sata ti advokati postanu advokati Croatia Recordsa. U 24 sata. Kažu mi da zaboravim na sve i da živim od sviranja na radiju. Pojela maca. Doslovno tako”, kaže.
Na pitanje da li to znači da uopšte ne može pronaći advokata u Hrvatskoj, Štulić odgovara:
“Ko će se usuditi? Ako ti ne platiš pretplatu ili pjesmu koju sviraš, ako ne platiš njima ili ako ne platiš stan mjesec dana, ide odmah izvršenje i gotovo. To je sve 200, 300, 1.000 eura, a ovo je milijarda. Poslije šest mjeseci od 100 posto 90 ide meni, oni su samo štamparija, a 10 posto ide njima. Tu su i kamate, skinuli su i moj copyright Azra Music. Oni su se ogriješili s apsolutnim uživanjem. To je naprosto čisto robovlasništvo”.
Naglašava kako ne govori o autorskim pravima, jer je to jedno, a izdavaštvo je nešto sasvim drugo. Ističe kako je, uprkos činjenici da nije potpisao ugovor s Croatia Recordsom, ova firma prodavala njegovu imovinu.
“Nisam dobio ni u Jugoslaviji, a kad sam otišao, od 1984. do 1991. sam dobio tri hiljade maraka. Ja sam jedini u Jugotonu prodavao albume više nego Bijelo dugme”, istakao je.
Ne slaže se s tvrdnjama da je Croatia Records pravni naslednik Jugotona:
“Oni su pravni naslednici vrbe na svirali. Pereš novce i opravdavaš zločin. Tu nema kraja i sve se svodi na poznatu prepirku od prije stotinu godina o tome šta je revolucija, a šta je kontrarevolucija? I onda, poslije teških diskusija su se složili da je to samo pitanje datuma”.
“Ja s Hrvatskom ništa nemam. Niti je vidim, niti je čujem”, dodao je.
Naveo je kako je Hrvatsku posljednji put posjetio u maju 1991. godine. Tada je snimao dokumentarac o sebi u Sarajevu, a s obzirom na to da su aerodromi bili zatvoreni, otišao je u Beograd, jer su jedino tamo aerodromi bili u funkciji.
U nastavku intervjua je dodao kako nema namjeru da snima nove pjesme niti želi da organizuje nove turneje. Jedino što želi jeste da mu Croatia Records isplati dug.
