Škola je od moje kuće bila udaljena tri kilometra, pa sam svaki dan krivudavom, majevičkim cestom prelazila šest kilometara zavideći djeci koja žive blizu škole.
Kod kuće me čekao mlađi brat i čim spazi da sam došla pripremi svoju obućicu uz molbu:
"Seko, ajmo na ćestu." Vrdala sam na sve moguće načine, ali on je bio toliko uporan da sam naprosto svaki dan popuštala pred upitnim argumentom "a đe će ti duša, seko" propraćenim umilnim pogledima koji izviru iz suznih, krupnih očiju, oblačila obuću, uzimala ga za ručicu i vodila na makadamsku cestu obrubljenju gustom živikom sa obje strane.
Nije na cesti bilo ničega za mene zanimljivog. Jedva sam se čekala vratiti kući i uploviti u svijet knjiga, uraditi zadaću i pročitati koje poglavlje Ćopićevih djela.
Onih dana kada je padala kiša, brat pripremi kišobrane i kabanicu, pripitomi me riječima volim te i kaže da ima iznenađenje. Onda on mene uzme za ruku, odvede do sobe i izusti svečano:
"Evo iznenađenjeeee. Sve sam nam spremio da idemo na ćestu." I kako ga odbiti, kako? Pod plesom kišnih kapljica kaskali smo od kuće Janjke Vitinice do kuće Ruže Drene, tri puta gore-dole, kao i ostalim danima.
Kada mu kažem da moram raditi zadaću, on me poklopi babinom floskulom "ima u Boga dana". Godinama smo tako šetali, on pun ushićenja, a ja neopisivo mrzovoljna. Kada je porastao i riječ ćesta jezikom ispravio u cesta, došle su nove avanture, drugari i majstorije, prorijedili su se odlasci na cestu, pa sam mogla do mile volje uživati u čitanju.
Brat i ja smo tokom odrastanja izabrali zanimanja koja ne uključuju ni cestu ni knjige već ograničeni prostor i rad sa ljudima.
No, život je ipak mangupski pribilježio naše glasne, svakodnevne strasti iz djetinjstva, pa je brata uzeo za ruku i odveo na cestu na kojoj kao vozač kamiona zarađuje svoj dinar, a pred mene prost'o carstvo riječi i zapovidio:
"Piši, dugo si čitala!"
Nakon dvadeset godina burazu konačno mogu odgovoriti na bockavo pitanje "đe će ti duša"? Duša će i meni i tebi uvijek tamo đe smo bili najsretniji, ako ne danas onda sutra, jer ima u Boga dana, a čudne su ćeste gospodnje, vozač si, znaš iz iskustva.
Pročitaj više: Nova priča Ivone Grgić: “Sladoled od jagode”
