Po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine jučer je uhapšeno osam osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti na području Nevesinja. Navedeni osumnjičeni nekadašnji su zapovjednici i pripadnici VRS-a, a osumnjičeni su za zločine nad stanovništvom bošnjačke nacionalnosti sa područja Nevesinja.
Uhapšeni su Siniša Kandić, Dragoslav Aćimović, Zdravko Kandić, Dragan Đurđi, Milan Trifković, Dragan Ivanišević i Mladen Kandić.
"Zločini se odnose na ubistvo oko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti, na lokaciju u mjestu Zijemlje, među kojima više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i veći broj djece među kojima i djece starosti od 15 dana do dvije godine", navedeno je u saopćenju Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
U počinjenom zločinu, ubijene su gotovo cjelokupne porodice Ploskić, Šipković, Aličić, Alibašić, Mahinić, Brajević, Čopelj i druge žrtve. Tim povodom, portal Radiosarajevo.ba podsjeća na tekst uglednog književnika i kolumniste Dragana Bursaća, objavljen na Al Jazeeri u oktobru ove godine.
Sin Amar je imao četiri i po godine, a kćerkica Ajla, beba od tek devet mjeseci, kad su ih ubili nevesinjski četnici… Ubili su oni i njenog supruga Hasana…
Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru
Jeste li čuli za Jasminu Ploskić, diplomiranu pravnicu iz Mostara?
Znate li za njenu strašnu životnu priču za koju je malo napisati i deset knjiga.
Žene i muškarci, prva trijaža
! / Sumnjiče ih da su ubili bebu staru 15 dana: Ko su osobe koje su danas uhapšene u BiH
Eto, ta Jasmina i dan danas traži kosti svoje djece
raži zemne ostatke kćerkice Ajle i sina Amara. Sin Amar je imao četiri i po godine, a kćerkica Ajla, beba od tek devet mjeseci, kad su ih ubili nevesinjski četnici. Ubili su oni i njenog supruga Hasana. Bijaše to ljeto 1992. godine.
Jasminina strašna priča počinje 22. juna 1992., kad je s cijelom porodicom bila u posjeti svekrvi u nevesinjskom selu Presjeka. Jasmina se u tekstu Roberta Bubala za zagrebački Večernji list prisjeća:
„Ni danas mi nije jasno kako smo bili tako naivni. Tada su Nevesinje već okupirali četnici, a kad smo mi bili u Presjeki, počeli su granatirati selo. Morali smo bježati, pa se nas oko 350 uputilo prema Veležu i Mostaru. Lutanje je trajalo četiri dana, s malo hrane i vode. Kad je jedna granata pala u našoj blizini, skupina se razdvojila. Nas je ostalo 70-ak, a cijela moja obitelj još je tada bila na okupu. Ubrzo nas je zarobila četnička jedinica.“
Onda je počelo ono najstrašnije. Uvertira u živi, realni, zločinački horor. Grupu su prvo odveli u Dnopolje, i započeli s razdvajanjem žena i djeca od muškaraca.
I tako su žene i djeca odvedeni u Nevesinje u gradsku kotlovnicu. Zloglasna Kotlovnica. Kao divlje zvijeri, držani su tu bez bilo kakvih uslova za život četiri dana i četiri noći. Zamislite, bez vode, bez hrane, bez svjetlosti, bez odjeće… Djeca su bili na ivici smrti. I plač je prestao. Ona strašna tišina, zadnjeg dana, kao da je nagovještavala nešto još strašnije što će doći, i što će ovaj horor učiniti krvavijim.
I da, te iduće noći, u gradsku kotlovnicu u Nevesinju su upali pijani lokalni četnici. Jasmina kaže da je odmah znala o čemu se radi.
Silovanje, druga trijaža
Odveli su žene na silovanje!
U svom potresnom svjedočenju, za Večernji Jasmina navodi dalje:
"Tada sam posljednji put vidjela djecu. Ipak, nisam mogla ni pomisliti, nisam htjela vjerovati da su ih u stanju ubiti. Nadala sam se da ću ih vidjeti, da ću im se vratiti i samo sam zato željela sve pretrpjeti i preživjeti…"
Četnici su odveli žene do jednog motela na Boračkom jezeru pokraj Konjica. Tu su bile četiri dana. Pakao neprekidnih mučenja i silovanja.
Pukim slučajem Jasminu i još dvije žene spasio je Radislav Soldo, koji ih je odveo u Nevesinje.
Ono što tada Jasmina Ploskić nije znala, a što joj se vremenom pokazivalo je pusti i strašni fakat da su joj i djeca Ajla i Amar i muž Hasan pobijeni tih krvavih dana nevesinjskog ljeta 1992. Sve vrijeme su lokalni moćnici obmanjivali Jasminu, kako su joj i muž i djeca živi. Kako će biti razmijenjeni. Laž, pusta laž!
Istina o zlu, treća trijaža
A evo i šta se desilo u tom strašnom piru četničkom po Nevesinju i okolici:
Većina ubijenih bošnjačkih civila je zarobljena 27. juna 1992, dakle nakon pet dana lutanja po hercegovačkim vrletima. Zarobljeni su u zbjegu u Jasanovom dolu, na planina Velež. Grupa zarobljenih Bošnjaka je brojala oko 80 osoba. Među njima žene, djeca, starci, iznureni, bolesni… Među njima Jasmina, suprug Hasan, beba Ajla i maleni Amar. Među njima ova, samo jedna životna priča, koja se uskoro pretvorila u pakao.
Eto tako, odmah nakon zarobljavanja dovedeni su nevini ljudi pred školu na Zijemljima gdje su ih lokalni stanovnici srpska vojska mučili i ponižavali. Na svakovrsne, mozgu i pameti strane načine. I to je trajalo cijeli dan. Jasmina je u tom paklu gledala samo na svoju djecu. Samo da se djeca izvuku.
A onda je počela trijaža.
U prvoj su razdvojeni muškarci i žene.
Jasmina se prisjeća za Večernji list:
"Mi smo sjedili s jedne strane ceste, a naši muževi s druge. Gledamo jedni druge i šutimo, trpimo uvrede, ponižavanja, pljuvanja. Posebno su grube bile njihove žene i malodobna djeca. Kad im je stigao komandant Zdravko Kandić, muškarce su odveli vozilima. Muž i ja tada smo se pogledali. Tada sam ga posljednji put vidjela živa. Uputio mi je pogled koji je sve govorio, a meni uvijek krenu suze na oči kad ga se sjetim."
Muškarci su odmah ubačeni na kamione i odvedeni do jame Breza-Dubravica, smještene oko 1,5 km od škole, 100 m od puta Zijemlje-Ruište.
Krvavi pir je mogao početi.
Po dovođenju nad jamu, srpski zločinci odmah počinju sa strijeljanjem. Red metaka, pa red bombi u jami. I tako do zadnjeg čovjeka. Nema preživjelih.
Ali, šta je bilo sa ženama i s djecom? Šta je bilo s bebom Ajlom i malenim Amarom na koncu?
E vidite, nakon prvobitne trijaže i odvođenja u nevesinjsku Kotlovnicu, žene i djeca su nakon svih ovih dana mučenja proslijeđeni do jame Lipovača, u blizini grada.
Isti način, isti metoda četničkog ubijanja, kao i s njihovim očevima i muževima!
Samo su ovo bile žene i djeca. Krivi za šta? Zato što se drugačije zovu? Zato što se na drugi način Bogu mole? Ima li uopšte odgovora na ovo pitanje?
Jasmina je preživjela samo zato što je dan prije odvedena na silovanje prema Konjicu.
Kako li je bilo njoj danima zlostavljanoj, a kako li je bilo dječici njenoj, koja su bez majke, sama na svijetu stajala nad jamom Lipovačom dok su čekala metak u potiljak?
To je razmjera zla, ta nemjerljivost- eto to je ujedno i polazište i ishodište užasa. A je sve sadržano u toponimiji zločina u isto vrijeme – Mrtav otac u jednoj jami, silovana majka, kilometrima daleko i dvoje dječice, beba Ajla i četvorogodišnji Amar, čekaju smrt nad drugom jamom. Sve u trenu.
Ali, da je samo smrt. I nakon smrti ima užasa. Tijela ubijenih žena i djece su godinu dana kasnije premještena iz jame Lipovača na nepoznatu, sekundarnu lokaciju. Do danas su beba Ajla i njen stariji brat Amar, zvanično "nestali". Ni mrtvi, ni živi. Nema ih majci pred očima da ih može oplakati, da im nišane može zagrliti.
A šta je bilo s ubijenim muškarcima, šta je bilo s Jasninim mužem i ocem djece, šta je bilo s Hasanom Ploskićem?
Nakon 1995. tijela ubijenih iz jame Breza (gdje su poslije rata nađeni samo fragmenti kostiju i neki lični predmeti ubijenih), radi prikrivanja zločina, prebačena su u sekundarnu masovnu grobnicu Teleća Lastva, smještenu ispod veleških stijena. Ekshumacija iz Teleće Lastve obavljena je u maju, a identifikacija u junu 1999. Pokopani su na Gradskom groblju Sutina 17. jula 1999.
Treba li išta više na ovo reći? Treba li i ima li riječi da se opiše predstavi i iskaže zlo i da se objasni, šta sa tolikim zlom i nakon svega?
Imena ubijenih
Da se ne zaboravi! Da ostane za sva vremena i da pamtimo! Ovo su samo ubijeni civili sela Presjeka:
MAHINIĆ
Alija ADEM 1955
Adem IBRAHIM 1981
Adem OMER 1983
Mustafa MIRSADA 1962
Mirsad AJLA 1991
Mirsad LEJLA 1985
Omer ALIJA 1927
Ibro HAJDAR 1933
Hajdar FADIL 1963
Hajdar FADILA 1964
Salko HAVA 1923
Duran FEHMA 1937
Habib MUNIRA 1956
Arif OSMAN 1919
Osman SMAJO 1945
Hasan FATIMA 1935
Osman FATA 1922
Muho SALKO 1935
PLOSKIĆ
Agan HASAN 1958
Agan HUSO 1956
Agan MUSTAFA 1962
Mustafa AGAN 1991
Mustafa AMRA 1986
Mustafa SAMRA 1988
Hasan AMAR 1987
Hasan AJLA 1991
Alija AVDO 1937
Šerif EMIN 1991
Salko HAJRA 1964
Meho MEJRA 1936
Osman SEHIJA 1961
ŠIPKOVIĆ
Hajdar BEĆIR 1931
Hajdar OMER 1934
Huso ASIM 1974
Huso HABIB 1962
Habib HUSO 1988
Habib NOVOROĐENČE 1992
Meho HASAN 1923
Hasan FERIDA 1964
Ragib MUŠKIJA 1947
Osman NURA 1938
ČOPELJ
Ahmet ALKA 1938
Mahmut DERVO 1927
Dervo ŠERIF 1959
Smail ESAD 1972
Smail IBRAHIM 1970
Mešan MUSTAFA 1938
Mustafa NERMINA 1965
Ramo ZEJNA 1929
ČOLAKHODŽIĆ
Salko FATA 1913
Alija HABIBA 1929
Halil MUJO 1923
Meho h. SALKO 1905
Pročitajte više: Strašna priča Jasmine Ploskić: Njena ubijena djeca Ajla i Amar žive u nama
Pratite nas na Facebook akter.ba
