Od Shella, Exxona, Boeinga i Airbusa do Applea, Disneyja, TikToka, McDonald'sa i Starbucka, vodeći brendovi i industrijski lideri prestaju sa svojim operacijama u Rusiji ili planiraju značajno umanjiti tekuće poslovne operacije.
U vrijeme kada se Rusija suočava sa sankcijama bez presedana nakon njene invazije na Ukrajinu, jednako veliki broj korporacija se povlači iz ove države, a često idu dosta dalje i šire od onog što traže zakoni.
Od Shella, Exxona, Boeinga i Airbusa do Applea, Disneyja, TikToka, McDonald'sa i Starbucka, vodeći brendovi i industrijski lideri prestaju sa svojim operacijama u Rusiji ili planiraju značajno umanjiti tekuće poslovne operacije.
Čak i globalna konsultantska firma McKinsey, kojoj nije stran rad sa kontraverznim klijentima kao što su Saudijska Arabija i proizvođač OxyContina Purdue Pharma, prošle sedmice je objavila kako će prekinuti veze sa ruskom Vladom i kompanijama u vlasništvu države. Saopćenje McKinseyja je uslijedilo nakon sličnih poteza konkurenata kao što su Boston Consulting Group i Accenture PLC.
„Mislim da je ovdje snaga u brojkama jer niste vidjeli bilo koju od kompanija da se povukla prvog dana. Prvo su bili javni komentari o situaciji, zabrinutost, ali nije bilo objava ‘Odlazimo iz Rusije’. Postojala je globalna i stalna prizemnost iz dana u dan jer je sve više ljudi govorilo ‘Protivimo se invaziji’, pa je politički postalo lakše reći ‘Povlačimo se’ za firme“, navodi za Al Jazeeru DJ Wolff, a partner partner advokatske kompanije Crowell & Moring iz SAD-a koja se specijalizirala u sferi ispunjavanja obaveza i sankcija.
Na evropskom pragu
Obimni korporativni egzodus je u žestokom kontrastu reakcija globalnih kompanija na druge nedavne krize sa kontraverznim vladama, od pučeva u Mijanmaru i Tajlandu do građanskog rata u Siriji.
Ova reakcija je također daleko snažnija od one na navode o genocidu i prinudnom radu u kineskoj provinciji Xinjiang – što je bio posljednji put da su se firme distancirale od neke države u većem broju – kada su neke zapadne kompanije prekinule saradnju sa kineskom industrijom pamuka.
To je vjerovatno zbog toga što se nasilje i prati uživo na društvenim mrežama, ali i što se sve zbiva na pragu Evrope i sjedištu mnogih većih kompanija, smatraju analitičari koji kažu kako sve podsjeća na Drugi svjetski i Hladni rat.
„Kriza u Xinjiangu se dešava u području sa nevjerovatno strogom kontrolom medija gdje je jako teško doći do informacija o obimu zlostavljanja, kao i o samim snimcima zlostavljanja. Nema snimaka kineske artiljerije koja djeluje po civilima ili većeg broja žena i djece kako se bore da dođu do granice sa Mongolijom ili Kazahstanom. To vidimo samo u Ukrajini i to tjera na djelovanje. I Krim se dešavao pred našim očima i na našim ekranima, ali je ta aneksija prošla sa jako malo žrtava“, ističe za Al Jazeeru Cullen Hendrix, profesor međunarodnih studija na Univerzitetu Denver.
On dodaje kako postoje i neki pragmatični razlozi kao što su veličina i važnost kineske ekonomije koja je približno deset puta veća od ruske.
Strah od kršenja pravila
Mnoge kompanije možda se i „prekomjerno usklađuju“ sa stanjem jer predviđaju buduće sankcije, smatra Agathe Demarais, direktorica globalnog predviđanja u Economist Intelligence Unitu.
Od početka marta, blizu 1.200 kaznenih mjera izrekle su Sjedinjene Američke Države, Evropska unija, Švicarska, Japan, Velika Britanija i druge države, navode iz njemačkog CORRECTIV-a. Ipak, i dalje je duga lista ruskih entiteta, korporacija i pojedinaca koji bi mogli biti mete.
„U biti, firme su toliko zabrinute zbog mogućih američkih sankcija da obustavljaju sve aktivnosti, pa čak i one koje ne mogu biti meta sankcija. To je nešto što se također desilo u Iranu, naročito nakon što je SAD napustio nuklearni sporazum: mnoge firme iz EU-a su mogle tehnički ostati u Iranu, ali su ipak otišle kako ne bi slučajno prekršile pravila“, govori Demarais.
Pretjerano usklađivanje je bilo naročito jako u energentskom sektoru gdje su se naftne i plinske kompanije počele povlačiti iz Rusije čak i prije širenja sankcija ove sedmice na plaćanja koja se odnose na energiju. Mnoge firme će morati otpisati gubitke od više milijardi, poput BP-a koji će izgubiti 25 milijardi dolara jer raskida veze sa ruskim partnerom Rosneftom, navodi agencija Reuters.
Poslovanje je za mnoge kompanije također postalo preteško zbog praktičnih briga za isplate, dostave i osiguranje, ističe Rachel Ziemba iz Centra za novu američku sigurnost.
Ruske kompanije se suočavaju sa restrikcijama oko pozajmica i uvoza opreme koje će vjerovatno ograničiti njihove kapacitete poslovanja dugoročno. SWIFT, međunarodni sistem plaćanja, prekinuo je veze sa nekoliko većih ruskih banaka, a kompanije za kreditne kartice Visa, Mastercard i American Express su također suspendirale operacije.
Sankcije ruskim energentima
Brojne špediterske i transportne kompanije su prekinule isporuke u Rusiju, neke osiguravajuće kuće su takošer prekinule rad sa ruskim firmama. Oracle, Microsoft, Google, Apple i Dell su ograničili poslovanje u Rusiji i poremetili rad aplikacija i baza podataka ključnih za korporativne operacije.
„Čim neke firme objave planove o odlasku, druge prate i zbog političkog i zbog operativnog pritiska ili što je rad daleko otežan zbog odlaska drugih kompanija. Na primjer, prestanak rada transportnih kompanija otežao je prevoz novih automobila, a kombinacija nakcija i kontrola kapitala otežala je plaćanje. Neke firme poput onih tehnoloških su bile direktno lobirane da prekinu operacije, a druge su odgovorile na pritisak dioničara“, govori Ziemba.
Masovna suspenzija operacija u Rusiji uslužnog sektora imao je sličan utjecaj kao poremećaj u vrijeme korona virusa, govori Michael Moore, profesor ekonomije i međunarodnih odnosa na univerzitetu George Washington.
„Ulje koje podmazuje usluge je potpuno nevidljivo klijentima, a ono je poremećeno: računovodstvene usluge, finansijske usluge, osiguranje, software, baze podataka na internetu… Živimo u jako kompliciranom svijetu i ako jedan dio nedostaje, teško ga je zamijeniti, barem u kratkom roku“, navodi on za Al Jazeeru.
Oni koji su očekivali dodatne sankcije, dobili su i potvrdu u utorak kada je američki predsjednik Joe Biden objavio obustavu uvoza ruske nafte, plina i uglja u SAD, što je napad na „glavnu arteriju ruske ekonomije“.
„Ostalo je malo strijela u tobolcu za djelovanje, osim nekih energentskih sankcija. Prije tri sedmice, ne bih ni pomislio da će SAD prekinuti pristup ruskoj Centralnoj banci depozitima dolara. To je nekako tehnička, ali velika stvar koja se ne dešava velikim ekonomijama. Ne bih ni pomislio da će evropske kompanije pristati na sve to, no dešava se nezamislivo“, govori Moore.
Pročitajte više: Pozivi na bojkot McDonald'sa i Coca-Cole rastu u Rusiji
