Nakon što je vrana izliječena, dječak je pustio na slobodu.  Međutim, ona ne želi da napusti svog spasioca, te i dalje ide za njim pa čak i u školu...

U turskom gradu Amasya, koji se nalazi na sjeveru zemlje, učenik osmog razreda osnovne škole, Omer Faruk Cetiner je u školskom dvorištu našao ranjenu vranu i odnio je kući na liječenje. I od tada njih dvoje su nerazdvojni prijatelji. 

- Mnogo je 'galamila' pa sam je uzeo i odveo kući kako bih je liječio. Našao sam je po maglovitom vremenu, pa sam joj dao ime Duman (op.a. duman znači dim). Ne bježi od mene, čuvam je, volim je, kazao je dječak Omer.

Nakon što je vrana izliječena, dječak je pustio na slobodu.  Međutim, ona ne želi da napusti svog spasioca, te i dalje ide za njim i prati ga u stopu pa čak i u školu. Omer je krenuo u školu, a i vrana sa njim. Ostali učenici i nastavnici su upoznati sa situacijom, pa dozvoljavaju da vrana ulazi u učionicu i boravi s njima, čak štaviše, ostave otvoren prozor kako bi ona mogla ući kada to poželi.

Mlađi učenici se malo boje kada je vrana u razredu, ali oni nešto stariji se igraju s njom i hrane je.

- Škola je počela, a vrana se ne odvaja od Omera. Sve dok je Omer u školi i vrana je tu. Vole je i naši učenici i nastavnici.  Nekad dođe i u moju kancelariju, nekad ode u razrede, nekad bude u zbornici. Čitav dan bude s nama, kazao je direktor škole, Murat Onder.

I jedan od učenika  Halil Bolat, također, kaže da mnogo voli vranu, te da se igraju s njom.

- Dijelimo školu s njom. Ponekad se igra s nama. Ona je naša školska prijateljica, maskota naše škole, rekao je učenik Halil.