U javnosti se često govori da slatkiši mogu da se jedu ako su zaslađeni vještačkim zaslađivačima, i da se tako mogu izgubiti kilogrami. Tada, međutim, u tijelu nastaje ozbiljan problem. Na primjer, kad uzmete da jedete jabuku vaš jezik će prepoznati ukus slatkog. Onda čulo ukusa kaže mozgu da dolazi šećer, pa mozak naredi pankreasu da pokrene mašine jer dolazi šećer.
I pankreas luči insulin da bi bio spreman za dolazak šećera. To se dešava čim okusimo slatko. Dok god žvaćemo, pankreas priprema sve više insulina. Čim progutamo jabuku, insulin je već tu da se suoči sa šećerom. Tijelo se tako vraća u normalu.
Kada uzimamo vještačke zaslađivače iz gaziranih pića, slatkiša I druge vještačke hrane (stavljaju se skoro svuda), čulo ukusa opet kaže mozgu da stiže šećer.
Mozak poručuje pankreasu da pokrene svoje mašine. Pankreas onda priprema insulin. I tako vi malo žvaćete, progutate vještački zaslađivač, i kad on stigne u želudac insulin se pita: “Gdje je šećer?” A onda poručuje mozgu: “Ovdje nema šećera!” A mozak kaže jeziku: “Slagao si me, nema šećera!” A jezik i dalje govori: “Ma, pripremi taj insulin, osjetio sam šećer!” I mozak u panici viče: ”Pripremite insulin!” A pankreas nastavlja: “Ovdje nema šećera.” I tako tijelo dospjeva u panično stanje, jer je tek sada shvatilo da je u njemu strana supstanca.
Svi naši unutrašnji organi prepoznaju hranu koja je zdrava.
Zato tijelo zna šta da radi ako u njega uđe šećer, protein ili složeni ugljeni hidrat. Ali kada vještački zaslađivač kojeg je stvorio čovjek uđe u organizam, tijelo je u panici. Nastaje zbrka i haos u organizmu. Tijelo i dalje kaže: “Ma zaboravi, ovdje nema šećera.” I tako prestaje lučenje insulina. I kada sljedeći put uzmete jabuku, i čulo ukusa obavijesti mozak da dolazi šećer, i mozak naredi pankreasu da pripremi insulin, pankreas će reći: “Čekaj malo. Posljednji put kad sam to uradio ovdje nije bilo šećera. Ovog puta neću stvarati insulin.” I kada šećer dospije u krvotok, tijelo upada u opšti šok: šećer je u krvi, potreban je insulin. Pankreas počinje da radi, a tijelo se buni što nije na vrijeme uradio svoj posao.
Naši organi razgovaraju, komuniciraju među sobom. Da to ne rade mi ne bismo bili živi. Svi sarađuju. Čulo ukusa govori mozgu kakvu hranu žvaćete da bi pripremio u želudcu kiselinu i odgovarajuće enzime. Kada se posječete, tijelo nalaže da se krv zgruša. Tijelo stalno komunicira. I kada prevarimo naše tijelo vještačkim zaslađivačem, tijelo dospije u stanje zbunjenosti i ne zna šta da čini. Ovakva hrana je laž. Svi vještački ukusi i boje su laži koje stvaraju zabunu i haos u našem organizmu i tijelo dolazi u stalno stanje straha.
Dr Pol Volk
Pročitajte više: Može li jogurt pospješiti mršavljenje?
