Formiranje vlasti na državnom nivou bilo je izazovno i nakon prethodnog ciklusa općih izbora u našoj zemlji, a čini se da proces ni sada neće biti jednostavan. Koja je razlika između onoga što se najavljuje i onoga što se događa "iza zavjese"?

Lideri SDA, SNSD-a i HDZ-a su nakon višemjesečnih pregovora u krajem 2019. godine postigli dogovor o formiranju Vijeća ministara BiH i vlasti u BiH.

Na početak rada Vijeća ministara nakon izbora čekalo se godinu dana prvenstveno zbog neslaganja oko politike prema NATO savezu. Tada su se na sastanku u Sarajevu u organizaciji Delegacije Evropske unije u BiH koju je predstavljao ambasador Lars Wigemark, izborni pobjednici Općih izbora 2018. godine dogovorili oko deblokade formiranja vlasti.

HDZ je isticao kako je usaglašen program rada Vijeća ministara i parlamentarne većine na državnom nivou podcrtavajući svoj zahtjev za "legitimnim predstavljanjem". Lider SNSD-a Milorad Dodik naglašavao je da niti jedna strana u BiH nema problem sa evropskim integracijama, ali da su sporne NATO integracije te da je to jedina stvar o kojoj ne postoji saglasnost.

Usaglašen program

Dodik je 2019. godine naglasio da se ne radi ni o kakvoj koaliciji na državnom nivou niti platformi, već usaglašavanju principa djelovanja te da SNSD, HDZ i SDA iskazuju privrženost prinicpima Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH koji nisu sporni. Zastupnički dom Parlamenta BiH imenovao je Vijeće ministara BiH samo sat vremena nakon što je Predsjendništvo BiH putem Misije BiH u NATO-u dostavilo Program reformi (ANP).

U Principima za formiranje vlasti na nivou BiH iz 2019. godine koje su usaglasili Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović je navedeno:

"Spremni smo da formiramo i obezbijedimo stabilno funkcionisanje vlasti u BiH koja će nastaviti provođenje neophodnih zakonodavnih, socijalno-ekonomskih i društvenih reformi koje će se prioritetno usmjeriti na rješavanje svakodnevnih životnih pitanja građana, te ponuditi odgovorno upravljanje, vladavinu prava, sigurnost i prosperitet".

Nakon decembra 2019. godine funkcionalna uspostava vlasti nije bila moguća pa je tako cijelo mandatno razdoblje od 2018. do 2022. godine bilo obilježeno brojnim blokadama rada institucija.

Sve nabrojano dovodi nas do nekoliko pitanja: šta bi opozicione stranke učinile drugačije da dobiju vlast i mogu li principi za usaglašavanje vlasti ikada biti različiti no što su bili ranije?

Šta bi opozicione stranke mogle učiniti drugačije 2022. godine

Problematika formiranja vlasti na nivou BiH usljed frakcioniranja glasačkog tijela prvenstveno među strankama probosanskog predznaka, formira se oko dva bloka vlasti. U pitanju su SDA sa objektivno najvećim brojem zastupnika, te stranke Trojke (NiP, Naša stranka i SDP).

Zbog takve polarizacije unutar jednog političkog kruga u BiH, kada bi Trojka ili njen veći zbir Osmorka formirala vlast na državnom nivou u formaciji u kojoj je to već ranije napravila SDA (SDA-HDZ-SNSD), ogromna je vjerovatnoća da bi se suočili sa apsolutno identičnim problemima sa kojima se suočio i prethodni saziv Parlamenta i Vijeća ministara BiH.

Stranke nemaju jednaku ideološku poziciju, i to je u redu. Problem je uzak spektar pitanja oko kojega bi se koalicioni partneri mogli dogovoriti.

Čović je tokom sastanka sa predstavnicima Trojke istakao kako se oni načelno slažu oko pitanja euroatlanskih integracija, vanjske politike i funkcioniranja pravne države. No, s druge strane, SNSD je suštinski protiv takvih inicijativa.

SNSD protiv inicijativa

Novoizabrani predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik u više je navrata isticao svoj skepticizam prema evropskim inetgracijama, težeći da koketira sa obje strane, Evropskom unijom i Ruskom federacijom, pri tome ne štedeći riječi kada bi opisivao šta evropske diplomate rade u BiH.

ANP ili državni Program reformi kao nužan korak za članstvo u NATO savezu, suštinski je bio jedan od razloga zašto se vlast 2019. godine nije mogla tako lako uspostaviti.

Program reformi usvaja se svake godine, pa ako su 2019. godine uz mnogo potrošene energije svih strana uključenih u proces pregovora kao i međunarodnih aktera, stranke ipak uspjele formirati saziv Vijeća ministara, te ako su HDZ i Trojka mišljenja da je "atlanski" dio "euroatlanskih integracija" važan, šta je sa SNSD-om?

Tokom 2022. godine, ANP je pet puta neuspješno bio predložen za program sjednice Vijeća ministara, specifično jer ga predsjedavajući te institucije koji je kadar SNSD-a nije htio staviti na dnevni red.

"Veliki igrači"

Da li bi "veliki igrači" htjeli u vlast sa Trojkom ukoliko je jedan od principa formiranja koalicija i kapacitet za "legitimno predstavljanje" izborne volje građana? Šta je onda sa parlamentarnim rezultatom SDA? Kako bi HDZ tumačio situaciju u kojoj ne postoji okupljanje stranaka sa hrvatskim predznakom u nevladinoj organizaciji HNS pa manje hrvatske stranke zajedno matematički formiraju vlast na nivou BiH?

Opozicija u Republici Srpskoj ubjedljivi je gubitnik Općih izbora u BiH. To je najbolje vidljivo iz podrške tim strankama na zakonodavnim, a ne simboličkim nivoima vlasti.

SDS je najveći gubitnik izbora u Republici Srpskoj, a u tri izborna ciklusa izgubili su 100.000 glasova. SNSD će u novom sazivu Narodne skupštine RS-a imati više zastupnika od PDP-a, SDS-a i liste Nebojše Vukanovića zajedno.

Kako bi se opozicija iz Republike Srpske ponašala prema NATO putu BiH uzimajući u obzir epitet "izdajnici" koji se najčešće koristi u kontekstu eventualne podrške savezu koji bi došao od srpskih političara?

Mogu li principi za usaglašavanje vlasti ikada biti drugačiji?

Neki od principa iz 2019. godine su poštivanje Dejtona, teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, legitimno predstavljanje na svim nivoima, eliminiranje diskriminacije, intenzivan rad na usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa aquisom kroz mehanizam koordinacije procesa evropskih integracija, ubrzana izgradnja energetske i digitalne infrastrukture, održivi povratak, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Svi navedeni pricnipi su veoma logični, predstavljaju sumu pojedinačnih zahtjeva stranaka koje su ih potpisale. Politika SNSD-a tokom proteklih godina nije se promijenila, kao ni politika HDZ-a. Pa šta je onda dimenzija u kojoj opozicija smatra da bi mogla nešto drugačije napraviti? To nam još uvijek niko nije objasnio.

Šta je tačka oko koje se svi slažu, a da je politika takvog principa zapravo nešto što je u nadležnosti, na primjer, institucija BiH? Iako je formacija SDA-HDZ-SNSD-DF pokazala da svojim pristupom izazovima mogu sve samo ne i riješiti aktuelne probleme, još nam je potrebno objasniti kako će se Trojka, koja dogovore postiže oko ekonomskih i inih pitanja na nižim niovima vlasti, ističući kako se bave onim pitanjima oko kojih se može postići konsenzus, tako diverzificirana vlastitim unutrašnjim ideologijama, može postaviti u odnosu prema dva bloka politika koje nikada ne odustaju od svojih želja.

Sve po starom

Dok sa jedne strane SNSD i HDZ jasno artikulišu zahtjeve i nastupaju sa pozicije moći u pregovorima, od probosanskih političkih opcija iz oba politička bloka ne mogu se čuti konkretni zahtjevi.

Lideri stranaka "Trojke" su nakon sastanka sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem poručili da je bitno da buduće vlade imaju konkretan program i plan djelovanja, umjesto da budu formirane samo jer ima dovoljno ruku. Predstavnici SDA još uvijek nisu održali zvanične sastanke sa liderima drugih stranaka o formiranju vlasti na državnom nivou.

Za razliku od situacije nakon izbora 2018. godine, Milorad Dodik sada ima puno komotniju poziciju po pitanju uslovljavanja, ali i blokiranja formiranja vlasti. Nakon izbora 2018. godine, u tehničkom mandatu u Vijeću ministara nalazili su se ministri iz SDS-a i PDP-a, te se Dodiku žurilo da ubaci svoje kadrove. Tako su probosanske političke opcije imale mogućnost da otežu uslovljavanjem usvajanja Akcionog nacionalnog plana za NATO kao preduslova za formiranje Vijeća ministara.

SNSD

Lider SNSD-a je već rekao da smatra da Srbima treba da pripadne ministarstvo vanjskih poslova i ministarstvo finansija. Čović je naglašavao da shodno rotaciji, predsjedavajući Vijeća ministara treba biti iz reda hrvatskog naroda, ali je sa poliitčke strane isticao potrebu osiguravanja "legitimnog" predstavljanja hrvatskog naroda u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Prema tome, probosanske političke opcije u pregovore o formiranju vlasti ulaze bez jakih "karata" u rukama, sa traumom nametanja Izbornog zakona od visokog predstavnika što se općenito tumači kao velika pobjeda HDZ-a.