Cyberbullying je pojam koji je trenutno u fokusu javnosti zbog tragične smrti influenserice iz Srbije Kristine Kike Đukić. A podrazumijeva niz različitih vrsta zlostavljanja na internetu - počevši od vrijeđanja, uznemiravanja i maltretiranja pomoću društvenih mreža.
Cyberbullying se koristi kao krovni pojam za opisivanje mnogih različitih vrsta zlostavljanja na internetu. Uključujući, ali ne ograničavajući se na uznemiravanje, klevetu, napade na reputaciju i osvetničku pornografiju.
Za predstavljanje cyber maltretiranja počinitelj koristi tehnologiju kao što su računari, konzole, mobilni telefoni i/ili bilo koji drugi uređaj s pristupom internetu ili društvenim medijima kako bi uznemiravao. Uhodio ili zlostavljao drugu osobu podsticanjem ili učestvovanjem u online "kampanjama" mržnje.
Iako većina medijskog izvještavanja ukazuje na to da je cyber maltretiranje problem isključivo društvenih medija - ono je također vrlo problematično i u zajednici online igara.
Najveći "problem" kod cyber maltretiranja je to što žrtve često ne znaju ko stoji iza profila s kojih dobijaju uvrede.
Ponekad žrtva može posumnjati u to ko su nasilnici, ali ne može to dokazati.
Nedavno su u Australiji najavili zakon koji odobrava otkrivanje identiteta internet trolova. Upravo kako bi spriječili zlostavljanje i omogućili sudske procese kako bi se dokazala kleveta.
Istraživanje Amnesty Internationala o zlostavljanju na mreži iz 2018. pokazalo je da je tri od 10 ispitanika iskusilo zlostavljanje ili uznemiravanje na internetu. Skoro polovina onih koji su odgovorili potvrdno bili su u dobi od 18 do 24 godine.
Sigurnost "lažnih" profila
Prozivanje i širenje glasina najčešće je sastavni (iako vrlo neprijatan i izazovan) aspekt života adolescenata. Ali i starijih - a s pametnim telefonima i društvenim mrežama dobilo je i drugu dimenziju.
Internet pruža priliku svima da komentarišu sve pojave današnjeg društva, a to često rade pod krinkom i lažnim imenom.
Istraživanje Pew Research Centra otkriva da je 59 posto tinejdžera u SAD-u lično iskusilo barem jednu od šest vrsta nasilnog ponašanja na internetu.
Još jedan od problema kod cyberbullyinga jeste to da samo zlostavljanje nije uočljivo. Ukoliko osoba sama ne prizna šta joj se dešava.
Ponekad se može lako spoznati - naprimjer ako vam žrtva pokaže tekst, komentar ili objavu koja sadrži uvrede, klevetu ili druge oblike uznemiravanja.
Ostala djela su manje očigledna, kao što je objavljivanje nečijih ličnih podataka ili korištenje fotografija ili videozapisa koji povređuju ili posramljuju drugu osobu.
Dok je u Republici Srpskoj procesuiranje online nasilja ozakonjeno, Federacija Bosne i Hercegovine još uvijek nema usvojenu regulativu.
UNICEF je izdao smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u digitalnom okruženju u Bosni i Hercegovini. Izdvajaju i tretiraju cyberbullying kao posebnu opasnost po mlade. Uprkos tome što su izdali preporuke kako spriječiti i postupati u slučaju nasilja, nema zakonske odgovornosti.
Neki gradovi poput Bihaća i Cazina, ali i Zapadnohercegovački kanton, usvojili su odluke koje dozvoljavaju kažnjavanje online nasilja na internetu i govor mržnje, međutim, potrebna je inicijativa na državnom nivou.
