Posljednja objava Marka Zuckerberga da Facebook mijenja ime u Meta kulminacija je svih skandala koji prate ovu kompaniju i njenog osnivača, što je detaljno prikazano u knjizi dvije novinarke.
Da li je Donald Trump pobijedio na izborima 2016. zahvaljujući Facebooku te da li je ova društvena mreža omogućila još veće nasilje nad muslimanskom manjinom Rohinja u Mijanmaru, za koje je UN procijenio da prerasta u genocid? Da li je potaknuo ekstremiste dozvoljavajući snimak uživo napada na Novom Zelandu u martu 2019? Ovo su neka od pitanja koje postavljaju mnogi zvaničnici, aktivisti pa čak i uposlenici samog Facebooka, upozoravajući da ogromna ambicija Marka Zuckerberga da “poveže što više ljudi na svijetu” ima svoje posljedice.
Ova misija “digitalnog Frankensteina”, kako su neki američki zakonodavci nazvali najmoćniju društvenu mrežu na svijetu, od osnivanja je bila kompromitirana raznim krizama i zloupotrebama podataka.
Kulminacijom svega toga može se smatrati posljednja objava Zuckerberga da Facebook mijenja ime u Meta, što je potaknulo kritike da se radi samo o još jednoj kompaniji koja pokušava da se rebrandingom izvuče iz krize i pobjegne od loše reputacije.
Knjiga An “Ugly Truth: Inside Facebook’s Battle for Domination” objavljena prije nekoliko mjeseci daje savršen uvid u to šta je sve prethodilo najnovijoj odluci Zuckerberga. Iako se radi o još jednoj u nizu knjiga o Facebooku i njegovom vlasniku, ovaj put ta je priča prikazana drugačije – kroz različite skandale uz izjave i svjedočenja približno 400 ljudi, uključujući čelnike kompanije, trenutne i bivše zaposlenike, njihove porodice, investitore, aktiviste i pravnike koji se dugo vremena bore protiv Facebooka.
Ti skandali su, kako otkrivaju autorice, novinarke New York Timesa, Sheera Frenkel i Cecilia Kang koje su bile nominovane za Pulitzerovu nagradu 2019. godine, nastajali uglavnom zbog brojnih sigurnosnih propusta te slabe ili nikakve reakcije uprave Facebooka.
Naslov knjige “Un Ugly Truth” (“Ružna istina”) zapravo je naslov internog dokumenta koji je poslao Andrew Bosworth “Boz”, jedan od direktora Facebooka, gdje je koncizno sažeo problem ove mreže: “Dakle mi povezujemo sve više ljudi. To može biti loše ako oni to učine negativnim. Možda će to nekoga koštati života tako što će biti izložen nasilnicima. Možda će neko umrijeti u terorističkom napadu koji će se izvesti uz pomoć naših alata. Ali mi i dalje povezujemo ljude. Ružna istina je da mi toliko vjerujemo u povezivanje ljudi da mislimo da je sve što nam daje mogućnost da povežemo što više ljudi de facto dobro.”
Ovo je suština opasnosti Zuckerbergove vizije povezivanja svijeta. Sve dok to ne uradi sa još pet milijardi ljudi (nešto više od 2,8 milijardi već koristi Facebook) neće stati, po cijenu ugrožavanja života, širenja mržnje i zloupotrebe privatnih podataka, jedna je od poenti knjige.
‘Dominacija!’
Frenkel i Kang se fokusiraju na analizu perioda od četiri godine, od američkih predsjedničkih izbora 2016. do izbora Joe Bidena i njegove inauguracije 2021 i prije toga nasilja Trumpovih pristalica u Kongresu, detaljno istražujući kako je uprava kompanije zbog niza sigurnosnih propusta dopustila ruskim hakerima širenje lažnih vijesti, kao i drugim Facebook stranicama (za neke se otkrilo da ih vode tinejdžeri iz makedonskog Velesa), zloupotrebu privatnih podataka korisnika od strane oglašivača (skandal Cambridge Analytica) te širenje mržnje koju je često generirao sam Donald Trump, antivakserske stranice i teoretičari zavjere.
Ipak, novinarke se ne zadržavaju samo na Americi, nego prate i ono što se dešavalo u Mijanmaru te na Novom Zelandu.
Međutim, kako se prikazuje, ne samo da su “vanjski faktori” zloupotrebljavali podatke korisnika, nego i “unutrašnji”. Tako knjiga zapravo počinje opisom unutrašnje afere kada je otkriveno kako su pojedini inženjeri Facebooka ulazili u privatne podatke žena s kojima su izlazili ili su im se sviđale, kako bi saznali njihove lokacije, brojeve telefona, adrese, šta vole i slično.
Oni koji su otkriveni dobili su otkaz, a pretpostavlja se da je bilo puno više ovakvih slučajeva koji su prošli ispod radara.
Knjiga zatim nastavlja opisivati nastanak Facebooka kao platforme za spajanje studenata na Harvardu, što je većini čitatelja uglavnom poznato iz popularnog filma “Društvena mreža” iz 2010. godine. U ovom poglavlju ne prikazuje se samo način na koji je Zuckerberg ‘stekao’ Facebook, nego i njegova opsjednutost skupljanjem podataka.
Već 2004., million studenata se nekoliko puta dnevno uključivalo na mrežu, dobrovoljno ostavljajući svoje brojeve telefona, mailove, fotografije, podatke o tome šta vole da jedu, slušaju, gledaju i čitaju. Facebook je polako postajala kompanija o kojoj se najviše pričalo u Silikonskoj dolini. Zuckerberg je u prvobitnim kancelarijama iznad jednog kineskog restorana okupljao svoje zaposlenike koji su uvijek radili prekovremeno te sastanak započinjao dižući pesnicu u zrak i uzvikujući: “Dominacija!”
Inovacije iz Akvarijuma
Krajem 2005. godine, mreža je već imala 5,5 miliona korisnika a investitori su se redali – Viacom, MySpace te Yahoo koji je ponudio milijardu dolara za Facebook. Zuckerberga je ova ponuda natjerala da razmišlja o dugoročnoj viziji, shvatio je da bi sa tim parama napravio isti projekat kao Facebook te je odbio ponudu. Iako je dosta kompanija tada odustalo od investiranja, svi su se počeli diviti Zuckerbergu zbog odlučnosti, a još bitnije – svaki inženjer je sada želio raditi za Facebook.
Kako je mreža rasla, rastao je i broj zaposlenika i članova uprave koja se u novim, inovativno opremljenim prostorijama počela sastajati u sobi sa staklenim “zidovima” zvanoj Akvarijum. Tu su se održavali krizni sastanci ali i oni na kojima su se donosile odluke kao što je uvođenje prvog ‘newsfeeda’ na društvenim mrežama.
Autorice opisuju kako su ljudi prvobitno bili šokirani kada su vidjeli kako se njihovi statusi o vezama, njihove fotografije nižu javno na ‘newsfeedu’. Tako je počeo jedan od prvih masovnijih pokušaja da se ukaže kako Facebook krši privatnost.
U ‘Akvarijumu’ je zaključeno da ljudi koji se bune ipak dobrovoljno ostavljaju svoje podatke a broj klikova na ono što se nudilo na ‘newsfeedu’ je samo rastao. Dvadeset i četiri sata nakon uvođenja ‘newsfeeda’, Zuckerberg je objavio izvinjenje, gdje je rekao otprilike ‘čujemo vas, smirite se i izvinjavam se’, što će biti njegov obrazac ponašanja u svakoj krizi od tada.
Ipak, druge inovacije kao što je ‘like button’ su prolazile s puno manje otpora. Korisnici, ljudi, političari, kompanije, organizacije i slavne ličnosti počeli su dijeliti što više svojih sadržaja te se takmičiti ko će dobiti više ‘lajkova’. Također, svaka stranica i grupa na Facebooku te web stranica izvan mreže sada su imale ‘like button’ čime su se pokazivale preferencije korisnika. Bio je to raj za oglašivače, a naravno još više za Facebook koji im je to mogao prodati.
Više buke od ‘lajka’ izazvalo je uvođenje ‘trending’ tema. Pokazalo se da su najčitanije, odnosno trending teme bile naprimjer one o tome šta su obukle sestre Kardashian. Facebook je htio to korigovati pa odabir tema više nije bio organski nego manipulatorski, kako je primjetio autor članka u New York Timesu koji je to otkrio i objavio.
Dodatno, saznao je i da je Facebook unajmio novinare koje su tek završili studije da vrše odabir sadržaja. Mnogi zaposlenici društvene mreže bili su zabrinuti jer su neiskusni ljudi postali ‘urednici’ najčitanijeg ‘medija’ na svijetu, birajući sadržaj koji će se plasirati milionima ljudi.
Istovremeno su se počele razvijati druge mreže kao što je Twitter, koji je bio javan, nije bilo toliko privatnosti kao na Facebook, što je posebno iziritiralo Zuckerberga. Iako je on bio za to da na ovoj društvenoj mreži što više stvari bude javno, u stvarnom životu je jako štitio svoju privatnost, toliko da je kupio sve kuće oko svoje i srušio ih.
Kao i korisnici, ni zaposlenici Facebooka nisu mogli očekivati privatnost. Sigurnosni tim ih je testirao na svakom koraku, postavljajući im ‘zamke’, odnosno dajući im pristup povjerljivim informacija da vide da li će ih proslijediti dalje. Zaposlenici su imali ugovore koji im čak nisu dozvoljavali da navedu o čemu im nije dozvoljeno da pričaju. Neki koji su ‘lajkali’ negativne sadržaje o Facebooku i Zuckerbergu dobijali su otkaz.
Lažne vijesti
Uoči izbora za američkog predsjednika 2016, na kojima su se takmičili Hillary Clinton i Donald Trump, Facebook je postao glavni front dva kandidata. Uslijedila je ‘poplava’ lažnih vijesti, pojačana time što je Facebook odlučio da prioritet na ‘newsfeedu’ više nemaju mediji, nego objave prijatelja i porodice koji su često dijelili lažne vijesti. Ipak, najviše brige zaposlenicima Facebook zadao je video koji je objavio Trump u kojem je održao antimigrantski govor te najavio zabranu ulaska muslimanima u SAD.
Na drugom kraju svijeta, ovo je izazvalo lančanu reakciju. Vojni čelnici u Mijanmaru podijelili su Trumpovu objavu, a nasilje nad Rohinjama i obračun sa civilima se pojačao. Facebook je u ovoj zemlji bio toliko popularan da su ga nekad poistovjećivali sa samim internetom.
Vojnici i građani su dijelili objave kojima su dehumanizirali Rohinje, upoređivali ih sa insektima i štakorima, navodili “dokaze” da imaju drugačiju DNK, objavljivali fotografije tijela ljudi koje su navodno ubili pripadnici ove etničke manjine da bi se na kraju ispostavilo da su to isječci iz filmova.
Ove metode i ideje nisu bile nove, ali je Facebook pomogao u tome da govor mržnje i poticanje na nasilje postanu općeprihvaćeni. U to vrijeme kompanija je zapošljavala samo pet zaposlenika koji su govorili burmanski jezik i mogli kontrolisati sadržaj. Facebook je odbio zahtjev grupa za ljudska prava da otkrije lokacije vojnika koji su širili ove lažne sadržaje, rekavši da bi to imalo pravne implikacije.
Sam Zuckerberg je bio protiv uklanjanja objava Trumpa i Trumpovih pristalica koji su širili lažne vijesti i poticali na mržnju. Tvrdio je da svako ima pravo na slobodu izražavanja, te da svi ljudi nekad pogriješe i da to nije razlog da ih se ukloni sa mreže. Također je navodio dobre primjere korištenja Facebook, kao za organiziranje marša za ženska prava i protesta tokom Arapskog proljeća.
Međutim, išao je čak toliko daleko da je u jednom intervju rekao da on kao Jevrej ne želi zabraniti lažne vijesti da se holokaust nije desio, zbog čega su osvanuli naslovi kao što je “Zuckerberg podržava negiranje holokausta”. Ipak, pod pritiskom javnosti, nakon napada u Kongresu u januaru ove godine, odlučio je da suspendira Trumpov profil.
Najmoćniji lobi na svijetu
Kada je otkriveno kako je analitička kompanija Cambridge Analytica, koja je radila sa Trumpovom kampanjom, kroz neovlašteno prikupljanje podataka na Facebooku dobila podatke o čak 87 miliona korisnika, Zuckerberg je završio na svjedočenju pred Kongresom.
Na prvo pitanje koje mu je postavljeno, ‘da li biste nam rekli u kojem ste hotelu bili jučer’, odgovorio je sa ‘ne’.
Međutim, stariji kongresmeni nisu bili generacija socijalnih medija, postavljali su smiješna pitanja, toliko da je osnivač Facebooka rekao da mu ne treba pauza da se odmori. Jedan kongresmen je pitao: “ Ako šaljem mail sa Whatsappa da li su vaši oglašivači obaviješteni o tome?”
Zuckerberg je odgovorio da to nije aplikacija za slanje mailova nego poruka. Direktori Facebooka proslavili su saslušanje u vinariji. Tokom šest sati ispitivanja u Kongresu, Zuckerberg je zaradio tri milijarde dolara.
Knjiga također ističe činjenicu da je Facebook sa više od 2,8 milijardi korisnika veći nego bila koja zemlja na svijetu.
Također, kompanija ima jedan od najvećih lobija u Washingtonu, u rangu sa naftnim korporacijama, utičući tako da se usvoje određeni zakoni o privatnosti koji idu u korist ove društvene mreže. Zuckerberg se redovno sastaje sa mnogobrojnim svjetskim liderima i moćnicima. Kada se sve to uzme u obzir, Facebook je, pored drugih tehnoloških kompanija kao što je Microsoft, možda najmoćniji akter na svijetu, što ide u prilog argumentima da ‘vestfalski sistem’, poredak svijeta u kojem glavnu ulogu imaju države, polako nestaje. I to je možda ružna istina.
Pročitajte više: Na društvenim mrežama svi ismijavaju Facebookovu promjenu imena: Ovo su najbolje šale
