"Jednom kada sam bila tinejdžer, otac i ja smo stajali u redu da kupimo karte za cirkus.

Bila je samo još jedna porodica između nas i šaltera. Ova porodica je ostavila veliki utisak na mene. Bilo je nekoliko djece, svi vjerovatno mlađi od 12 godina.

Način na koji su bili odjeveni, moglo bi se reći da nisu imali mnogo novca, ali im je odjeća bila uredna i čista.

Djeca su se lijepo ponašala, sva stajala u redu, dva po dva iza roditelja, držeći se za ruke. Uzbuđeno su ćaskali o klovnovima, životinjama i svim radnjama koje bi vidjeli te noći.

Iz njihovog uzbuđenja moglo se zaključiti da nikada ranije nisu bili u cirkusu. To bi bio vrhunac njihovog života. Otac i majka bili su na čelu, ponosni što su bili tamo. Majka je držala muža za ruku, gledajući u njega kao da želi da kaže: "Ti si moj vitez u blistavom oklopu." Bio je nasmijan i uživao je posmatrajući porodicu sretnu. Dama sa kartama pitala je muškarca koliko karata želi? Ponosno je odgovorio: "Volio bih da kupim 5 dječjih karata i dvije karte za odrasle, da bih mogao da odvedem porodicu u cirkus.

"Gospođa koja je prodavala karte rekla je cijenu. Čovjekova supruga pustila mu je ruku, glava joj je pala, čovjekova usna je počela da podrhtava. Zatim se nagnuo malo bliže i pitao:

"Koliko ste rekli?" Gospođa koja je prodavala karte ponovo je navela cijenu. Čovjek nije imao dovoljno novca da ih odvede u cirkus?

Vidjevši šta se događa, moj tata je posegnuo u džep, izvukao novčanicu od 20 dolara, a zatim je spustio na zemlju.

(Nismo bili imućni ni u jednom smislu te riječi!) Moj otac se sagnuo, uzeo novčanicu od 20 dolara, potapšao čovjeka po ramenu i rekao:

"Izvinite, gospodine, ovo vam je ispalo iz džepa.

" Čovjek je razumio što se dešava i svakako je cijenio pomoć u očajnoj, srceparajućoj i neprijatnoj situaciji. Pogledao je pravo u oči mog oca, uhvatio mog oca za ruke, čvrsto stisnuo novčanicu od 20 dolara, usne su mu podrhtavale i suze su mu potekle niz obraz, odgovorio je:

"Hvala vam, hvala vam, gospodine. Ovo zaista mnogo znači meni i mojoj porodici.

"Otac i ja smo se vratili do automobila i odvezli kući.

Tih 20 dolara koje je moj otac poklonio bili su ono čime smo namjeravali da kupimo karte. Iako te večeri nismo mogli da vidimo cirkus, oboje smo osjetili u sebi radost koja je bila mnogo veća nego što smo mogli da vidimo u cirkusu.

Tog dana sam naučila vrijednost koju moram da pružim. Ako želite da budete veliki, veći od života, naučite da dajete.

Samo ako date, možete dobiti i više. Srce davaoca postaje okean.

Ljubav nema nikakve veze sa onim što očekujete da dobijete - samo sa onim što očekujete da date - to je sve.

Važnost davanja, blagosiljanja drugih nikada ne može biti prenaglašena jer u davanju uvijek postoji radost. Naučite da nekoga obradujete darivanjem..."

Pročitajte više: Odri Hepbern: Nepoznati život glumačke dive koju je svijet obožavao

Pratite nas na facebook akter.ba