Nedostatak sna postao je jedna od mnogih nuspojava pandemije. To je onaj koji je često nevidljiv - mnogi ljudi nemaju izbora nego provesti dan bez obzira koliko su umorni - ali onaj koji nas polako iscrpljuje.

Za neke se nedostatak sna odnosi na nedostatak vremena. "Sada ustajem nekoliko sati prije svoje djece kako bih obavila nekoliko sati pisanja i posla", rekla je za Vox Courtney Boen, profesorica sociologije i demografije na Sveučilištu Pennsylvania. "Znam da nisam sama."

No, za druge nije nužno krivo zakazivanje. Kad je pandemija zahvatila, stopa nesanice porasla je diljem svijeta, potaknuta svime, od stresa života tijekom međunarodne javnozdravstvene krize do promjena u svakodnevnom životu uzrokovanih karantenama.

"Ljudi su imali dodatne odgovornosti, nove izazove, mnogo više neizvjesnosti", rekla je za Vox Lauren Hale, profesorica obitelji, stanovništva i preventivne medicine sa Sveučilišta Stony Brook.

I kako se varijanta delta nastavlja širiti zemljom, ta neizvjesnost i njeni učinci na san možda nisu jenjavali. Neki su se ljudi tek navikli na poremećene cikluse i spirale anksioznosti u 3 sata ujutro; takav je život sada.

Kao što je Jennifer Martin, klinička psihologinja koja radi u upravnom odboru Američke akademije za medicinu spavanja, rekla za Vox: "Postoje neki ljudi koji i dalje doživljavaju velike smetnje."

Iako postoje koraci koje ljudi mogu poduzeti u svom životu za rješavanje nesanice, nedostatak sna nije samo osobni problem; to je i društveno.

Kao i kod mnogih drugih problema u pandemiji, za stvarno olakšanje bit će potrebne promjene politike - poput skraćenja radnog vremena, bolje plaće i poboljšanog pristupa zdravstvenoj skrbi - kako bi život u Americi bio sigurniji za sve.

"Stres i poremećaji sna i neizvjesnost koje toliko Amerikanaca sada doživljava tijekom pandemije nešto je što se može spriječiti", rekao je Boen. "To je nešto što se može ublažiti političkim odlukama."
Pandemija je glavni okidač nesanice

San je osnovna ljudska potreba, baš kao i hrana ili kisik, a većini odraslih potrebno je oko sedam sati noću.

Ako to propustimo na noć ili dvije, možemo primijetiti probleme poput poteškoća u donošenju odluka, ne osjećajući se mentalno oštrim i postajući manje tolerantni prema društvenim sukobima. Nedostatak sna "na neki način otežava nam funkcioniranje oko drugih ljudi", rekao je Martin.

Ti kratkoročni učinci su reverzibilni kada se dobro naspavamo. No, kad ljudi redovito spavaju manje od sedam sati, suočavaju se s povećanim rizikom od metaboličkih problema poput dijabetesa tipa 2, kao i s problemima mentalnog zdravlja poput depresije, rekao je Martin.

A kad na duže vrijeme odlaze ispod šest sati, mogu doživjeti kardiovaskularne probleme, pa čak i povećan rizik od smrtnosti.

Sve je to loša vijest za populaciju koja se ni prije pandemije nije dovoljno naspavala. Američki sati spavanja opadaju od 1980 -ih, prema NPR -u, s dugim radnim vremenom i stresom vjerojatnim krivcima.

U jednoj studiji iz 2018. 35,6 posto sudionika prijavilo je neadekvatan san, u odnosu na 30,9 posto u 2010. "Mi smo vrlo angažirano društvo 24 sata dnevno, a jedna od prvih aktivnosti koja se smanjuje je naš san", klinički psiholog Todd Arnedt rekao je NPR -u 2018.

Pandemija je pogoršala stvari. U jednom istraživanju provedenom u 49 zemalja u ožujku i travnju 2020., 40 posto ljudi reklo je da im je san lošiji nego prije pandemije.

Upotreba tableta za spavanje polaznika povećala se za 20 posto. Google pretraživanja "nesanice" također su se pojačale u SAD-u u travnju i svibnju, kada su mnogi dijelovi zemlje bili naloženi da ostanu kod kuće.

U međuvremenu, potrošnja Amerikanaca na dodatak spavanju bez recepta melatonin povećala se za 42,6 posto u 2020. "To ponašanje potrošača znak je da se ljudi bore", rekao je Martin.
Svako stresno iskustvo koje neko vrijeme remeti san riskira potaknuti kroničnu nesanicu

Zatim postoje stotine tisuća ljudi koji su oboljeli od Covid-19. Iako se nesanica tehnički ne smatra simptomom bolesti, respiratorni simptomi mogu otežati spavanje.

Kliničari vide mnogo kroničnih problema sa spavanjem kod ljudi koji dugo pate od Covida. "Još uvijek pokušavamo saznati o tome i može li to odigrati ulogu u otežavanju oporavka", rekao je Martin.

Iako još nema puno podataka o trendovima spavanja ove godine, stručnjaci kažu da bi poremećaji sna u ranoj pandemiji mogli potrajati s vremenom.

Kao prvo, mnogi se ljudi još uvijek suočavaju s velikom tjeskobom oko pandemije, od onih koji su izgubili posao do onih koji se suočavaju sa stresom zbog slanja djece u školu usred delta varijante. Kako je rekao Hale, "svatko ima svoje razloge zašto i on ne spava tijekom međunarodne krize."

S druge strane, svako stresno iskustvo koje neko vrijeme remeti san riskira potaknuti kroničnu nesanicu. Kad se pacijenti pitaju kako su im počeli problemi sa spavanjem, obično će spomenuti neki "stresni događaj ili veliku promjenu u životu kao stvar koja ih je nekako izbacila iz kolosijeka", rekao je Martin.

"Kratkotrajna nesanica je početak dugotrajne nesanice." To je jedan od razloga zašto neki Amerikanci možda i dalje imaju problema sa spavanjem sada, više od 18 mjeseci nakon pandemije, čak i ako su cijepljeni i njihovi osobni strahovi oko Covid-19 su (donekle) ublaženi.

I to je samo dio nesanice slagalice. Dodajmo tome i bezbroj Amerikanaca koji bi mogli zaspati - ako bi uopće imali vremena za spavanje. Ta skupina uključuje mnogo zaposlenih roditelja koji su se više od godinu i pol dana kretali po zatvaranju škola i dnevnih boravaka. Za neke to znači napuštanje radne snage.

Za druge, to znači raditi ekvivalent posla s punim radnim vremenom povrh svog posla: 2020. godine, majke djece mlađe od 12 godina u prosjeku su dnevno provodile osam sati na brigu o djeci, izvijestilo je 19.

Ti sati moraju doći odnekud i često izlaze iz sna roditelja. Jedno istraživanje iz 2020. otkrilo je da su razine nedostatka sna kod majki dvostruko veće od onih viđenih prije pandemije.

U anketi Zaklade obitelji Kaiser u srpnju 2020. 53 posto mama i 29 posto tata prijavilo je probleme sa spavanjem zbog stresa povezanog s pandemijom.

Za mnoge ljude od tada nije nužno postalo bolje. "Kronično sam umoran", rekao je Boen, sociolog, koji ima šestogodišnjaka i dvogodišnjaka i bez redovne je skrbi o djeci od ožujka 2020.

"Mislim da je to doista uobičajeno iskustvo trenutno . ”
Nedostatak sna također bi mogao pogoršati utjecaj pandemije

Kronični umor mogao bi dovesti u opasnost naše zdravlje-pogotovo jer se Covid-19 nastavlja širiti. Uobičajeni nedostatak sna može naštetiti našoj imunološkoj funkciji, što je "osobito važno kada se događa pandemija", rekla je Hale. "U nastojanju da spriječimo bolest, želimo dobro spavati."

Nedostatak sna također bi mogao pogoršati socijalne nejednakosti. Općenito, "to su najčešće najugroženiji, najugroženiji pojedinci u društvu koji imaju najgore obrasce spavanja", rekla je Hale.

Rasne razlike u snu, na primjer, postojale su prije početka pandemije. "Konkretno, Afroamerikanci su većina ljudi kojima nedostaje sna u Sjedinjenim Državama", rekla je za Vox Bridget Goosby, profesorica sociologije na Sveučilištu Texas u Austinu.

Budući da su pandemija i financijska kriza na crnce, starosjedioce i druge obojene osobe nesrazmjerno utjecali, vjerojatno se suočavaju s više stresora koji bi mogli utjecati na san.

A to bi pak moglo pogoršati učinke pandemije čineći ove skupine još ranjivijima na oboljenje, bilo s Covid-19 ili sa stanjima poput dijabetesa na koje utječe san.

"Ne samo da je pandemija povećala razinu kroničnog stresa na načine koji su bili jako nejednaki, već je poremetila i obrasce spavanja na načine koji sprječavaju ljudska tijela da se nose s tom razinom fiziološkog stresa", rekao je Boen. "Mislim da se s ovom vrstom dvostruke opasnosti suočava mnogo ljudi i grupa."

Bez politika za njihovo rješavanje, učinci ovih poremećaja vjerojatno će potrajati izvan neposrednih stresora pandemije, utječući na ljude tijekom cijelog života.

"Vidjet ćemo veće stope morbiditeta, bolesti, rizika od kroničnih bolesti", rekao je Goosby. "Ovo je doista alarmantna situacija za stanovništvo koje je već bilo ranjivo."

Kako bismo pomogli ljudima spavati, moramo im poboljšati život

Čak ni u pandemiji, široko rasprostranjeno nedostatak sna nije neizbježan. Na individualnoj razini postoje promjene koje neki ljudi mogu učiniti i koje bi im mogle pomoći da bolje spavaju. Prvo, koliko je moguće, ljudi mogu pokušati ponoviti dnevne rituale koji su im strukturirali živote prije početka pandemije. "Naš san voli rutinu", rekao je Martin. "Kad dani izgledaju isto, naš san noću je predvidljiviji."

Za mnoge Amerikance život izgleda vrlo drugačije nego prije pandemije. Sve, od premještanja rasporeda rada do brige o djeci i smetnji u školi, može otežati uspostavu dnevne rutine. Ali svako malo pomaže. "Za mene je jedna od stvari koja je puno pomogla na početku pandemije bilo imati početak i kraj radnog dana", rekao je Martin. “Samo bih se pretvarala da idem na posao, ustajala bih i oblačila se, doručkovala i radila sve ono što inače radim, i započela svoj dan, a zatim imala vremena koje bih jednostavno ugasi mi računalo. "

Ponekad, međutim, izmjene koje ljudi mogu sami napraviti nisu dovoljne. U tom se slučaju jedan oblik kognitivno -bihevioralne terapije, koji pomaže ljudima identificirati misli ili osjećaje povezane s nesanicom, pokazao vrlo učinkovitim, rekao je Martin. Ljudi bi također trebali razmisliti o posjetu liječniku za spavanje, jer mnogi ljudi s nesanicom imaju i druge poremećaje spavanja, poput apneje u snu, koji će možda trebati specijalizirani tretman.

Web stranica Slepeducation.org, s Američke akademije za medicinu spavanja, također ima resurse koji pomažu ljudima da bolje spavaju ili ako je potrebno pronađu stručnjaka za spavanje.
"Afroamerikanci su, posebno, najviše osobe bez sna u Sjedinjenim Državama"-Bridget Goosby

No, nažalost, ova rješenja nisu dostupna svima. Nemaju svi zdravstveno osiguranje za plaćanje terapije i nemaju svi dovoljnu kontrolu nad svojim rasporedom kako bi bili sigurni da je predvidljivo od jednog dana do sljedećeg. Zato stručnjaci kažu da će osiguravanje zdravog sna za sve zahtijevati sustavne promjene, a ne samo pojedinačne popravke, kako bi se smanjio strah i neizvjesnost svojstveni američkom životu.

Neke od njih su promjene koje poslodavci mogu napraviti, poput dopuštanja fleksibilnog radnog vremena ili dosljednog raspoređivanja tako da ljudi mogu unaprijed planirati posao i brigu o djeci.

"Sve što zaposlenicima omogućuje da dobiju san koji im je potreban, sve dok rade svoj posao, poboljšat će moral i smanjiti stres, što može pomoći i pri spavanju", rekla je Hale.

Kraće radno vrijeme također bi moglo pomoći. U jednom švedskom istraživanju smanjenje radnog tjedna sa 39 sati na 30 sati dovelo je do smanjenja problema sa spavanjem, kao i do smanjenja srčanih i respiratornih problema. I dok je fleksibilnost za zaposlene roditelje u pandemiji važna, nije od velike pomoći ako imaju još toliko posla da im je potrebna cijela noć da to dovrše.

Zatim dolazi do većih promjena politike. "Ljudi imaju tendenciju razmišljati o stvarima poput stresa i sna kao o tim visoko individualiziranim ponašanjima ili odgovorima", rekao je Boen. "Ali oni su u potpunosti oblikovani i određeni društvenim i političkim uvjetima."

Federalni, državni i lokalni dužnosnici možda neće moći zaustaviti pandemiju, ali se mogu pozabaviti stresom koji je time pogoršao - a koji doprinosi rasnim i ekonomskim razlikama u snu, rekao je Hale. To znači reforme poput povećanja minimalne plaće, zajedno s povećanjem pristupa pristupačnoj zdravstvenoj skrbi, kako zbog problema sa spavanjem, tako i zbog opće dobrobiti. "Ako vas boli, nevolja ili ste bolesni, vaš san je često pogođen", rekla je Hale.

To također znači i borbu protiv strukturnog rasizma, od segregacije stanova do policijskog nasilja do cjevovoda od škole do zatvora. "Jedna politika neće biti ono što popravlja san", rekao je Goosby. "Moramo imati stvarno široku sliku o tome razmišljati cjelovito."