Jedan od najpopularnijih filmova jugoslovenske kinematografije, “Ko to tamo peva” Slobodana Šijana, iz 1980. godine obiluje legendarnim replikama, a vjerovatno najviše puta ponavljana (i najprimjenjivija) među njima jeste ona koju izgovara Pavle Vujisić: “I tata bi sine”.
Međutim, mnogi ne znaju da ova rečenica nije ni trebalo da se nađe u ovom ostvarenju
“Snimao sam sa Zoranom Čalićem film ‘Kakav deda, takav unuk’, koji je imao pola miliona gledalaca. Predložio sam Kovačeviću i Šijanu da odemo da gledamo šta je to što narod voli. Odbili su moj prijedlog. Otišao sam u bioskop i konstatovao da je ljubav ono što privlači publiku. Dušku sam rekao da u scenario za film ‘Ko to tamo peva’ mora da ubaci ljubavnu scenu. On je napravio lik Nede Arnerić i Slavka Štimca. Duško je to tek poslije napisao i ono čuveno: ‘I tata bi, sine’. Prije toga nije bilo ljubavi u našem filmu”, ispričao je Bota Nikolić.
Takođe je zanimljivo da osim ove ubačene scene, postoji i jedna izbačena. “Ko to tamo peva” prvobitno je trebalo da ima sasvim drugačiji kraj, ali kako je sniman u vrijeme kada je preminuo predsjednik SFRJ, Josip Broz Tito, posljednja scena je izmijenjena.
Ta scena morala je da sačeka čitavih petnaest godina, prije nego što je ubačena u drugi film, i to Kusturičin “Andergraund”.
“Titova smrt nas je spriječila da završimo ‘Ko to tamo peva’. Imali smo u scenariju scenu, kada izađu ona dva dječaka iz autobusa, trebalo je se pojavi nekoliko životinja i da sve liči na scenu apokalipse. Direktor filma je bio u dogovoru sa vlasnikom cirkusa u Italiji, koji dolazi u Beograd i ima dresirane životinje. Umire Josip Broz, zabranjuje se ulaz svim strancima. Mi moramo da završimo film, i on se završava onako kako je završen. To što nije snimljeno kao kraj, to je početak ‘Andergraunda'”, otkrio je scenarista Dušan Kovačević u jednoj emisiji.
