U ovoj zemlji podijelili smo i struju, i željeznicu, i sve što je moglo i pod ruku došlo, a velike sreće od toga niko nije vidio

Tvrdoglavo insistiranje Milorada Dodika da državna imovina bude podijeljena entitetskom crtom ne ulijeva optimizam da je bio potpuno iskren kada je, prije 13 dana, nakon potpisivanja sporazuma o formiranju vlasti s predstavnicima tzv. osmorke i HDZ-a, govorio o dogovoru, deblokadi, uvažavanju…

Na dnevnom redu NSRS ponovo je Prijedlog zakona o nepokretnoj imovini, koji je Ustavni sud BiH jedanput već proglasio neustavnim. Ponovo nezgrapno i bahato zvuče Dodikove poruke da RS nema namjeru da tu imovinu dijeli s BiH, jer nizom odluka Ustavnog suda te dileme su već otklonjene.

Dilema …

Dilema nema još od dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma i čitanja prve rečenice u članu 1. Ustava BiH da RBiH nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država.

Onima koji su se i tada pitali da li državna imovina zaista pripada državi, odgovor je još 2005. godine ponudio tadašnji, a još jedanput ga ovjerio i aktuelni visoki predstavnik u aprilu ove godine. Sva nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša SRBiH, poljoprivredno zemljište, rijeke, šume i šumsko zemljište … pripadaju državi BiH.

U ovoj zemlji podijelili smo i struju, i željeznicu, i sve što je moglo i pod ruku došlo, a velike sreće od toga niko nije vidio. Stalni nasrtaji na resurse koji državu čine državom, a RS to kroz različite neustavne propise pokušava po peti put, ne mogu ostati bez reakcije.

Zato iz kabineta člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića odmah stiže najava nove apelacije Ustavnom sudu BiH. Ako na ovaj način Dodik vidi “dogovor i uvažavanje”, onda se velikim promjenama ne možemo nadati. Onda će rasprava o tome čija je državna imovina trajati sve do dana kada nam polja, šume, rijeke, sve zgrade neće nikako trebati, jer već su poprilično opustjele.