Mace ponekad prestanu jesti kada ih vlasnici odluče staviti na dijetu zato jer su predebele. To se često dešava po savjetu veterinara! Međutim da li je opasno kada maca prestane da jede?
Sa hepatičkom lipidozom mačaka se srećemo prvenstveno kod pretilih maca koje ne idu van iz stana. Obično su to starije mace, prosječne dobi od 7 godina. Upravo zbog načina života i velikog broja pretilih mačaka, oboljenje je najčešće u Sjevernoj Americi. Lipidoza se javi zbog toga što maca prestane jesti. To može biti sekundarno kada je maca izgubila apetit zbog nekog drugog oboljenja ili je jednostavno prestala jesti zbog razloga koji ne možemo dokučiti. U većini slučajeva vlasnici navode da je maca jednostavno počela odbijati hranu bez nekog očitog razloga. Upravo to što ljubimac odbija jesti, dovest će do nenormalnog metaboliziranja triglicerida što za posljedicu ima nenormalno funkcioniranje jetrenih stanica i nakupljanje masti u jetri.
Još uvijek nije poznat tačan mehanizam zbog kojeg dolazi do takvog nakupljanja masti. Može se javljati proliv i povraćanje, maca gubi na tjelesnoj težini, javlja se žutica. Tačnu dijagnozu možemo postaviti jedino biopsijom jetre.
Kako bi spriječili ovo oboljenje, kod kućnih maca uvijek moramo biti sigurni da su tokom dana pojele nešto hrane. Gladovanje je presudno u razvijanju bolesti. Stresni faktor koji može uzrokovati da maca prestane jesti jesu recimo gosti koji odsjedaju kod vas nekoliko dana, preseljenje u novu kuću, ali čak i razmještaj namještaja na koji je maca navikla. Kao veliku i stresnu promjenu maca može doživjeti prinovu u porodici ili tragični događaj kao što je smrt nekog od članova obitelji.
Mace ponekad prestanu jesti kada ih vlasnici odluče staviti na dijetu zato jer su predebele, često po savjetu veterinara. Tada posebno treba paziti da li je maca pojela obrok koji smo joj namijenili.
Dijetne hrane za mršavljenje vrlo često macama nisu po volji, pa se lako dogodi da maca nekoliko dana za redom odbije obrok u potpunosti. Kod većine mačaka neće se dogoditi ništa ako gladuju nekoliko dana jer za razvoj oboljenja treba nekoliko sedmica. Međutim, kod onih maca koje su predisponirane za razvoj ove bolesti, dovoljno je da ne jedu nekoliko dana. Kod ljudi, a i kod pasa dugotrajno gladovanje neće uzrokovati jetrenu lipidozu.
Bolesna maca često je dehidrirana, pa liječenje obično započinjemo sa nadoknadom tekućine i elektrolita. Ovdje se pojavljuje problem nekooperativnosti mačaka. Ako je maca dobra i dozvoljava manipulaciju od strane vlasnika i veterinara, neće biti problema sa postavljanjem venskog puta i davanjem infuzije. Međutim, kod nekih je mačaka to jednostavno neizvedivo što značajno otežava kako dijagnostiku tako i liječenje.
Macu hranimo iz ruke, "nagovaramo" je da uzme makar malo hrane. Obično u tu svrhu preporučujemo hranu u obliku pašteta koje se maci mogu davati i na špricu.
U većini slučajeva ovo nije dovoljno, već je potrebno forsirano hranjenje kroz sondu, a uspjeh istoga uvelike ovisi o kooperativnosti mace. Nasilno hranjenje ponekad traje i duže od mjesec dana što nas lako može obeshrabriti, no dobar se dio maca uspije po takvom tretmanu oporaviti i konačno počnu same jesti. Forsirano hranjenje od prvog dana jedini je način da pomognemo maci sa hepatičkom lipidozom te je stoga od presudne važnosti za uspješnost liječenja. Uz takvo hranjenje dajemo lijekove koji čuvaju jetru uključujući vitamine B kompleksa. Uspjeh liječenja ovisi o tome hoće li se maci vratiti apetit ili ne. Najteže je otkriti razlog zbog kojeg je maca prestala jesti. Ponekad je to neki događaj koji je na macu djelovao jako stresno, a vlasnicima se ne čini važan i jednostavno ne uspijemo otkriti uzrok. Generalno smatramo da je uzrok ovome oboljenju nepoznat.
