Haski se nije baš najbolje snašao na ovom videu.
U nastavku text prenesen s NET.HR portala
ZA NJIH MORATE BITI SPREMNI
SIBIRSKI HASKI: Prekrasni i inteligentni psi koji nisu za svakog vlasnika
Vjekovima je služio kao radni pas za vuču, a danas krade poglede svih prolaznika svojom predivnom dlakom i očima.
Prvo spominjanje sibirskog haskija potječe iz sibirskog naroda Čukči koji su željeli odabirom pasa stvoriti najboljeg, najizdržljivijeg, brzog i snažnog psa. Cilj im je bio pas s dobrom orijentacijom što je na kraj dovelo do nastanka pasmine sibirskog haskija kakvog znamo danas. Početkom 20. stoljeća haskiji su prevezeni na Aljasku gdje su bili korišteni za vuču saonica. Prva utrka saonica koje vuku haskiji održana je 1908. godine. Stazu duljine 408 kilometara, najbrži haskiji prošli su za 119 minuta.
Nakon ovih godina počinju stecati sve veću popularnost i širiti se u Ameriju, Kanadu pa oko 50-ih godina 20.stoljeća dolaze i u Europu. Kao pasmina priznati su tek 1930. godine.
Sibirski haski je pas za vuču
Snažan, brz i okretan
Prosječna visina ovih pasa kreće se od 51 – 60 centimetara, a imaju do 27 kilograma. Ženke su u prosjeku manje i sitnije od mužjaka. Građeni su tako da su jako snažni, brzi i okretni. Rijetko se događa da se debljaju, tjelesna konstrukcija im zahtijeva mnogo kretanja tako da često ostaju tako snažni.
Srednje su veličine, ležerno se drže i hod im je energičan. Prirodno se kreću dosta elegantno pa odaju dojam kao da su u kasu. Tijelo je jakih konstrukcija, ali prekriveno debelim krznom. Dlaka im je dvostruka pa tako imaju gornju dlaku i podlaku. Podlaka je mekana i jako gusta, dok je gornja dlaka malo kraća i malo oštrija, ali ne i oštra. Ovakvo dvostruko krzno je razlog zašto s lakoćom podnose niske temperature. Sibirski haskiji mogu izdržati temperaturu do -60 stupnjeva. Krzno se treba češljati barem jednom tjedno. S obzirom na količinu krzna koje imaju, budite oprezni s njima za vrijeme visokih temperatura, sigurno neće pozitivno reagirati. Imaju jake kandže tako da pripazite na svoj namještaj, posebice dok su štenad.
Uobičajene boje ove pasmine su siva, bijela, riđa i crna. Oznake su uglavnom bijele ili svjetlije boje od one koja se nalazi na cijelom tijelu. Svjetlije su šape, noge, dio lica i repa. Oči im mogu biti smeđe ili plave, dok je česta pojava da imaju dva različita oka – jedno plavo, a jedno smeđe.
Prosječna veličina legla kuje sibirskog haskija je 6 do 8 štenaca. Životni vijek kod ovih pasa je kao i kod ostalih srednje velikih pasa, od 10 do 13 godina.
Ljepotan s bikolor očima (različite boje)
Inteligentan i ugodnog temperamenta
Ovi psi na prvi pogled odaju dojam inteligentne životinje koja se prirodno kreće i razumije sve oko sebe. Iako se u prošlosti koristio gotovo isključivo za vuču, zbog ljepote, inteligencije te dobre i vesele naravi sve više postaje kućni ljubimac.
Odlično se slaže s ljudima, a posebice vole malu djecu. U prisutnosti djeteta vjerojatno će se truditi da ih ugrije ili zabavi. Dobro reagira na nepoznate ljude i u pravilu nije agresivan, ali će biti oprezan ako ste i vi oprezni. Ako vidi da nepoznatoj osobi može vjerovati, brzo će se prepustiti. Nije ga sigurno ostaviti s drugim malim životinjama kao što su mačke.
U igri je energičan i rijetko svjestan svoje veličine, pa jedino tu trebate biti oprezni ako je u blizini jako malog djeteta. Njemu je potrebna igra, puno kretanja i puno pažnje vlasnika. Tvrdoglavi su, jako, pa pri dresuri haskija od malena radite na tome da zna da se vi dominantni. Navikli su biti u čoporu, pa ako im se neda do znanja da nisu oni voditelji ‘čopora’, mogli biste imati problema. Ako ne ispunjavate njegove potrebe za trčanjem i igrom, vrlo vjerojatno će postati nemiran, destruktivan i depresivan.
Ovi psi ne laju, uglavnom su tihi. Može se čuti zavijanje radi čega ih ljudi odmah povezuju s vukovima. Njihovo zavijanje može se čuti nekoliko kilometara u daljinu.
