Psiholozi vjeruju da je dječja amnezija normalan dio razvoja mozga i da se sjećanja koja se više puta ne ponavljaju i jačaju s vremenom gube
Jesi li se ikad zapitala zašto se tvoje dijete ne može sjetiti svojih prvih koraka ili proslave drugog rođendana?
Ako se pokušaš prisjetiti svojih dogodovština ih prvih godina života, vjerojatno imaš samo mutna sjećanja.
Razlog tome je fenomen poznat kao infantilna amnezija - prirodni i postepeni gubitak sjećanja iz prvih nekoliko godina života. Psiholozi vjeruju da je dječja amnezija normalan dio razvoja mozga. Sjećanja koja se više puta ne ponavljaju i jačaju s vremenom se gube.
Kada govorimo o sjećanju, obično se referiramo na prisjećanja. Poznato i kao epizodna sjećanja, oni uključuju hipokampus, dio mozga koji se nalazi u temporalnom režnju, koji pri rođenju nije u potpunosti razvijen. "Hipokampus bi trebao biti u potpunosti razvijen oko 4. godine života. To je obično kada se djeca počnu sjećati stvari", kaže dr. Rachael Elward, stručnjakinja za kognitivnu neuroznanost sjećanja. "Kako dijete postaje starije, sjećanja postaju stabilnija."
Još jedan razlog dječje amnezije?
Sally Goddard Blythe, ravnateljica Instituta za neurofiziološku psihologiju (INPP) u Velikoj Britaniji i autorica osam knjiga o dječjem razvoju, kaže da nemamo sposobnost govoriti o stvarima koje su nam se dogodile prije nego što smo točno naučili govoriti. Verbalni jezik, kaže, ne doseže stupanj dovoljne točnosti do oko 3. godine.
No to ne znači da se mala djeca ne mogu sjetiti onoga što se dogodilo.
"Djeca se sjećaju, ali ta sjećanja nestaju zaista brzo", kaže dr. Elward. Kada počinjemo pamtiti? Za većinu odraslih osoba najranije epizodno pamćenje imat će od 3. godine života, a malo ih se prisjeća ičega prije toga. Ipak, akademici vjeruju da se sjećanja iz ranog djetinjstva počinju brzo gubiti otprilike u dobi od 7 godina.
U studiji o sjećanju iz djetinjstva Patricia Bauer i Marina Larkina, trogodišnjaci su zamoljeni da razgovaraju sa svojim majkama o šest prošlih događaja iz njihovog života. Tada su od njih tražili da se prisjete tih događaja kad su bili stariji. Istraživači su otkrili da su se djeca između 5 i 7 godina sjetila više od 60 posto događaja, ali u dobi od 8 i 9 godina je to palo na manje od 40 posto.
Ali ta sjećanja nisu uvijek dobra.
"Smatra se da se svjesno pamćenje razvija od oko 3 godine, ali prije toga postoji senzorno-emocionalno iskustvo koje se može oživjeti u kasnijem životu kada su prisutni slični događaji ili senzorni pokretači", kaže Blythe.
"Ugodan primjer osjetilnog pamćenja može biti određeni miris (najefikasniji od osjetila) koji mnogo godina kasnije dočarava sliku ili čak osjećaj prisutnosti naše majke".
Blythe savjetuje da svojoj djeci možeš pomoći da pristupe svojim ranijim godinama razgovarajući s njima o stvarima koje su se događale pokazujući im obiteljske fotografije.
"Roditelji mogu napraviti album ili knjigu sjećanja iz ranog života svoje djece, kako bi kasnije mogli ponovo prisjetiti djecu kroz razgovor na te uspomene", kaže Blythe.
Zašto bi trebala stvarati uspomene sa svojom bebom i malom djecom? Infantilna amnezija nije razlog da izbjegneš zabavu za prvi rođendan ili odlazak u kino ili kazalište s 2 godine. I dalje je jako važno raditi stvari sa svojom malom djecom iako ih se neće sjećati kad budu starija. "Dijeljenje iskustava je važno za povezivanje i pomaže tvojem djetetu da upozna svijet oko sebe", kaže dr. Elward.
"Iako se možda ne sjećaju određenog posjeta zoološkom vrtu, sjetit će se zoološkog vrta i imena životinja." Mala djeca imaju i druge oblike memorije koji ne uključuju hipokampus, a oni igraju vitalnu ulogu u djetetovom razvoju od trenutka kada se dijete rodi. "Sjećanje je uključeno u učenje vještina poput sjedenja ili držanja žlice", kaže dr. Elward. (missmama-24.hr)
Pročitajte više: Vrućine i bebe – Kako ih zaštititi od sunca?
