Danas, 21. februara obilježava se Međunarodni dan materinskoga jezika. Obilježavanje je počelo još 2000. godine, a cilj je razvoj maternjeg jezika i njegovanje jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.
U svijetu se govori oko 6000 jezika i pretpostavlja se da će do kraja 21. stoljeća više od polovine odumrijeti. Svake dvije sedmice se u svijetu ugasi po jedan jezik.
Maternji jezik je zapravo blago svakog naroda koje se treba čuvati i njegovati jer je to ujedno i identitet naroda.
Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima svoje pismo, da se njeguje i uči u školama, medijima itd. naša briga o maternjem jeziku je dokaz naše svijesti o vlastitom identitetu.
U Bosni i Hercegovini je Dan maternjeg jezika prvi put obilježen 2011. godine u organizaciji Udruženja za mir, obrazovanje i kreativnost i Pedagoškog zavoda Tuzla. Do danas se ovaj dan obilježava svake godine u svim školama širom Bosne i Hercegovine, a uključuje brojne aktivnosti koje ukazuju na vrijednost našeg maternjeg jezika.
Pravilnom upotrebom jezika, u usmenoj i pismenoj formi, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, razvojem govorničkih vještina, podstičemo naš jezik i tako ga čuvamo od zaborava.
Postojimo samo onda kad imamo svoj jezik, a njegova ljepota i snaga riječi dobija puni značaj tek u dodiru s drugim jezicima i kulturama.
Historija našeg jezika je bogata i proteže se stotinama godina u prošlost. Bosanski jezik spada u porodicu južnoslovenskih jezika sa slovenačkim, srpskim, hrvatskim, makedonskim, bugarskim i staroslovenskim. Bosanski književni jezik prošao je kroz nekoliko faza. Prva faza razvoja odvijala se u periodu srednjovjekovne Bosne između ostalog i u jednom posebnom vidu originalnog stvaralaštva na stećcima. Druga faza bila je u tursko doba. Tada je bilo aktuelno stvaralaštvo na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, ali stvara se još jedan pravac književnosti, a to je alhamijado literatura, književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. Treća faza je u doba austrougarske, kada naziv bosanski jezik postaje i službeni naziv za jezik u Bosni i Hercegovini. Godine 1890. izašla je Gramatika bosanskoga jezika Frane Vuletića za srednje škole. Četvrta faza razvoja bosanskoga književnog jezika nastaje u jugoslovensko doba.
Nobelovac Ivo Andrić kaže: „Jezik je živa snaga kojom je vezana ne samo kultura nego i postojanje jednog naroda.“
