BORIS DVORNIK, rođen je 1939 godine, a umro 2008 godine . Uzrok smrti bio je srčani udar, a glumac je tada imao 69 godina. Njegov opus, i vedar duh vječno će se pamtiti.
Jedan od najvećih i najboljih glumaca jugoslavenske kinematografije. Televizijsku, a potom i pozorišnu scenu obilježio je do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva.
Iako se glumom počeo baviti još od osme godine, pravu karijeru započeo je ulogom u filmu "Deveti krug", F. Štiglica, koja mu je već na početku donijela veliku popularnost.
Uslijedila su desetljeća rada na filmu: Martin u oblacima, Prekobrojna, Most, Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Opklada, Licem u lice, Lito vilovito, Svanuće, Čovek nije tica, Čovik od svita, Konjuh planinom, Ljubav i poneka psovka, Bablje ljeto, Život je masovna pojava, Družba Pere Kvržice, Lov na jelene, Živjeti od ljubavi, Sutjeska, Hitler iz našeg sokaka, Letači velikog neba, Okupacija u 26 slika, Kiklop...
Ogroman broj uloga na filmu kao i nagrade koje je primio za te uloge nisu Borisa Dvornika spriječile da se jednako uspješno okuša i na televiziji koja mu je kod najšire publike i pribavila za naše prilike iznimnu popularnost:
Roko i Cicibela, Malo misto, Čovik i po, Velo misto, Kapelski kresovi.
'Neću politiku u svoju butigu!', legendarna je rečenica Meštra iz 'Malog mista'
Boris Dvornik bio je klasičan primjer Dalmatinca - markantan, šarmantan, zabavan, glasan, raspjevan.
Zapažen je također i kao estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne muzike.
Snimio duet s Oliverom u pjesmi 'Nadalina', a njegov glas može se čuti i u uvodnoj špici 'Našeg malog mista'. 'Jakša Fiamengo mi je donio četiri kitice za A frazu 'Nadaline'. Meni se svidjela pjesma, samo što je kod njega bila stara i krezuba', prepričavao je Zdenko Runjić kako je došlo do jednog od najslavnijih hrvatskih dueta.
Dvornik će, osobito od osamdesetih godina, sve više vremena pronalaziti i za pozorište. Premda se Boris rado sjeća Libra Marka Uvodića u kojemu je još 1969. igrao na Splitskom ljetu, novija ga pozorišna publika ipak bolje pamti iz opereta. Straussova Šišmiša, te dvaju Tijardovićevih bisera - Male Floramy i Spli'skog akvarela. Dodaju li se tome sjajne kreacije u Šjora Fili i Šjor Bartulovim snovima E de Filippa, Ribarskim svađama C. Goldonija, u Drami bez naslova A. P. Čehova, u Brešanovim dramama Nečastivi na gimnaziji u gradiću "N", Hamlet u selu Mrduša Donja i Julije Cezar, u Dundu Maroju M. Držića, u Bljesku zlatnog zuba M. Matišića, u Pirandellovoj predstavi Čovik, zvir i kripost, ili u Buzdi nepoznatog makarskog autora; onda je očito da imamo posla s rijetkom stvaralačkom energijom, koja se ovom prilikom još jednom vraća Miljenku Smoji.
Ništa neobično. Izuzme li se Mala Floramy u kojoj je Dvornik igrao više od 300 puta, onda su Roko i Cicibela i Roko krvolok, također Smoljini tekstovi, ujedno neke od najizvođenijih Borisovih uloga u pozorištu.
Osim izvanserijske glume, Boris Dvornik poznat je i kao otac Deana i Dine Dvornika koji je preminuo u rujnu 2008, samo par mjeseci nakon oca.
Pratite nas na facebook akter.ba
Pročitaj više: Poznati bosanskohercegovački glumac Milan Pavlović novo lice kampanje za brend Ovako
