Povijest smrada: Inkvizicija je ljude progonila i zbog higijene. Srednji vek je sinonim za prljavštinu.
Sve do prije nekoliko stotina godina ljudi su, barem u Europi, živjeli u nesnosnim higijenskim uvjetima. S druge strane, muslimani su je održavali iznimno predano.
Europljani su zaudarali veći dio pisane povijesti. Najmanje u rimsko vrijeme, kada su javne kupke bile mjesta društvenog okupljanja, posla, flerta. Uz njih su se organizirale javne kuće, trgovine, ordinirali liječnici, ali i kriminalci, napisao je prof. dr. Tvrtko Jakovina u svojem pregledu povijesti ljudskog smrada koji prenosi Akuzativ.
Kršćani održavanje higijene smatrali herezom
Ljudi su najviše smrdili u vrijeme srednjeg vijeka, kada je epidemija kuge desetkovala stanovništvo Europe. Tadašnji su 'znanstvenici' s pariškog sveučilišta kralju Filipu IV objasnili kako je za epidemiju kriv nespretan položaj Saturna, Jupitera i Marsa. Najbolja prevencija je, tvrdili su, održavanje nehigijene. Namakanje kože, opuštanje tijela toplina i voda otvaraju pore na koži pa će zaraženi zrak napasti cijelo tijelo, objasnili su mu.
Pogađate, kuga se zbog katastrofalne higijene širila još brže, a broj godišnjih pranja počela je određivati i religija. Plemstvo se tako počelo prati dvaput godišnje - na Božić i Uskrs. Da stvari budu još strašnije, bilo je to duplo više od seljaka koji su se obično prali samo za Božić.
Ljudski je smrad nazivan 'mirisom svetosti', a čistoća i kupanje počeli su se povezivati s herezom. 'U čistom tijelu nečist duh' bio je svojevrsni slogan crkvenih redova toga doba. Kolike je razmjere poprimila nehigijena potvrđuje i činjenica da je Inkvizicija nerijetko ljude osuđivala na smrt jer su bili poznati po učestalom kupanju.
No, crkvene su vlasti tu bile u sukobu s Biblijom koja u nekoliko navrata spominje važnost higijene jer je 'tijelo hram Božji'.
Muslimani su strastveno brinuli o higijeni
S druge strane, muslimani su oduvijek iznimnu pažnju posvećivali osobnoj higijeni i nerijetko su se prali i nekoliko puta dnevno, bilo iz potrebe, bilo iz ritualnih pobuda. Upute o dobroj higijeni zapisane su čak i u Kur'anu, a pranje se smatralo svojevrsnim iskazivanjem poštovanja Poslaniku Muhamedu a.s.
Higijena je i jedan od razloga zbog kojeg se muslimani obrezuju. Naime, zaprljanost urinom za vrijeme molitve strogo je zabranjena, a jedno od dijelova tijela gdje bi njega moglo biti je upravo kožica koja se odstranjuje.
Generalno, muslimani su bili vrlo napredni u pogledu osobne higijene, ali i - ekologije. Osim pranja ruku nakon nužde, Kur'an propisuje da je vršenje nužde strogo zabranjeno u blizini voda tekućica. Nakon obavljanja nužde potrebno se oprati vodom, a papir je dovoljan tek u situacijama kada nema vode.
Najveći prljavci Europe
Engleska kraljica Elizabeta prala se jednom mjesečno. Izabela Španjolska 1601. godine zavjetovala se da se neće oprati ili presvući sve dok traje opsada Ostenda. Opsada je potrajala tri i pol godine.
Luj XIV prvi se put prao sa sedam godina i to na savjet liječnika. Kako mu se nakon toga zdravstveno stanje pogoršalo, Luj XIV se zakleo da se više nikada neće oprati. Njegov je smrad postao legendaran, tim više što je obožavao mačevati, jahati i općenito se baviti fizičkim aktivnostima.
Dolazak promjena od Francuske do seksualne revolucije
Po smrti Luja XIV plemstvo se i dalje nije pralo, ali su počeli mijenjati odjeću i tri puta dnevno. U kakvim su uvjetima dotad živjeli govori i činjenica da je tek Luj August po smrti Luja XIV naredio da se svakog tjedna barem jednom s hodnika kraljevskog dvorca u Versaillesu uklanjaju nakupljene fekalije i mokraća.
Kupališta su još tada služila više kao bordeli, nego kao mjesta za opuštanje i održavanje higijene. Liječnici su krajem 18. stoljeća počeli dijeliti savjete o osobnoj higijeni. Savjetovali su da se znoj opere s tijela 'jer će se u suprotnom vratiti u tijelo i poremetiti tjelesne tekućine'.
S Francuskom revolucijom na velika je vrata predstavljena ideja privatnosti, a ona se odnosila i na miris tijela. Naime, ideja da netko može osjetiti vaš smrad postala je neprihvatljiva. Ne pokazati miris tijela postalo je pitanje dostojanstva.
Amerikanci su za vrijeme Prvog svjetskog rata počeli s velikim ulaganjima u osobnu higijenu, posebice na ratištima. Počele su se graditi i prve kuće s kupaonicama.
S druge strane, Europa je higijeni još uvijek pristupala mnogo opuštenije, posebno higijeni genitalija što je bio posebno velik problem. Statistike i danas pokazuju da SAD u osobnoj higijeni prednjači pred Europom, piše prof. dr. Jakovina.
Krajem 19. stoljeća na tržištu su se pojavili deodoranti, a higijenu je dodatno 'pogurala' seksualna revolucija u sklopu koje se propagiralo tuširanje prije i nakon spolnog čina. Seks se još jednom iskazao kao fantastičan motivator.
Pročitajte više: Radio: Historijske činjenice i zanimljivosti
