Postoje trenuci kada se tektonske ploče istorije pomeraju pod našim nogama i Evropa se nasilno prepravlja. Vrijeme je da prepoznamo da se nalazimo u takvom trenutku. Vrijeme je i da prestanemo govoriti da je nekako nevjerovatno da se to može dogoditi 2022. godine.
Sada nije ništa nevjerovatnije nego što je bilo 1914. ili 1939. - ništa nije predodredilo da će to biti godine kada će se "spustiti mrak". To, naravno, ne znači da smo na ivici rata koji će uključiti ostatak Evrope ili čak svijet.
Poenta je da je mir uvijek krhak - i da će ono što se dešava čak i u najudaljenijim dijelovima Evrope uvijek utjecati na sve nas.
Nije lako izvući prave pouke iz velikih trenutaka kada se sve mijenja.
Francuski vojni komandant Ferdinand Foch nazvao je kraj Prvog svetskog rata "20-godišnjim" prekidom vatre - jer je smatrao da su pobjednički saveznici pretjerali u obračunu sa poraženim njemačkim carstvom.
Pitanje za našu generaciju je da li smo ili nismo napravili sličnu pogrešnu procenu oko toga kako postupati sa Rusijom kada se Sovjetski Savez raspao. Radovali smo se dok su Poljska, baltičke države i drugi zauzeli svoje mjesto među slobodnim nacijama svijeta.
Poljska, Mađarska i Češka Republika - koje su nekada okupirali Sovjeti - pridružile su se NATO-u 1999. godine. Pet godina kasnije uslijedile su baltičke države Litvanija, Latvija i Estonija.
Ali tamna energija koja pokreće Vladimira Putina je druga strana te medalje. Vidio je Rusiju umanjenom, poniženom i lišenom onoga što je vidio kao njeno pravo na tampon zonu podređenih država.
On to ilustruje pričom - koja bi čak mogla biti istinita - iz svoje vlastite mračne prošlosti. Bivši pukovnik u kontraobavještajnom korpusu KGB-a, Putin se sveo na to da radi kao honorarni taksista. Čovjek može zamisliti da bi on bio prilično težak.
U nekom trenutku osmislio je gotovo mističan koncept vraćanja izgubljene ruske veličine. Sigurno ga je ohrabrio način na koji se izvukao sa aneksijom Krima - od Ukrajine - 2014. Uostalom, četiri godine kasnije uživali smo na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Glavna reakcija Zapadne Evrope na kraj Hladnog rata bila je 30-godišnji odmor od ozbiljnih izdataka za odbranu.
U jednom trenutku prije nekoliko godina, samo četiri od 128 njemačkih borbenih aviona bila su spremna za borbu, a Holanđani su imali plan da zbrinu svaki od svojih teških tenkova. Holanđani su ponovo razmislili, a Njemci sada predlažu da potroše dodatnih 100 milijardi eura (83 milijarde funti) na odbranu.
Naravno, dobro je da Njemačka razmišlja o svojoj prošlosti, ali je još bolje da razmišlja i o budućnosti.
Njemački kancelar Olaf Scholz je socijaldemokrata koji se zasigurno nije kandidirao za funkciju zbog obećanja povećanja troškova za odbranu, ali je prilično impresivno udovoljio istorijskim zahtjevima trenutka.
„Sa invazijom na Ukrajinu nalazimo se u novoj eri“, rekao je njemačkom parlamentu, definišući izazov te nove ere kao jednostavno pitanje: „Da li ćemo dozvoliti Putinu da vrati sat unazad, ili da mobilišemo moć da postavi granice za ratne huškače kao što je Putin."
To su izvanredne riječi lidera zemlje u kojoj su političari svojevremeno tvrdili da je nacistička invazija na Sovjetski Savez 1941. onemogućila suprotstavljanje Kremlju.
Švedska, koja je bogata i dobro naoružana, ali vojno nesvrstana, bila je prva zemlja koja je osjetila hladnije vjetrove s istoka i možda prva koja je djelovala. Povećava potrošnju na odbranu za nevjerovatnih 40% u svom trenutnom petogodišnjem ciklusu - podizanjem novih pješadijskih pukova i kupovinom američkih protivvazdušnih projektila Patriot.
Švedski ministar odbrane Peter Hultqvist je jednostavno rekao: "Imamo situaciju u kojoj je Rusija spremna koristiti vojna sredstva za postizanje političkih ciljeva."
Dakle, prilično dekadentno gledište - da su jedino oružje koje će Zapad ikada trebati ekonomske sankcije - sada nije u modi. Ne možete se boriti protiv tenkova bankama. Naravno, niko ne želi da vidi ovaj kontinent pretvoren u oružani kamp, ali kada osjetite da se te tektonske ploče pomjeraju, morate se pomicati s njima. Postupanje sada - kupovina oružja i doniranje novca - je laka stvar kada je vrući oštri ubod bijesa svjež.
Ali ovo novo doba obuzdavanja zahtijevat će mnogo više. Volja da se prvo stane uz Ukrajince - ali onda hrabrost, vizija i izdržljivost da čuvaju slobodu gdje god i kad god bi sljedeći napad mogao doći.
Izvor:
Autor Kevin Connolly
BBC News
Pročitajte više: Rusija blokirala pristup Facebooku i Twitteru: Ušutkali ste milione ljudi
