Ponovo je jedna diploma u centru javnih i političkih rasprava u Bosni i Hercegovini. Ovaj put to nije diploma direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića, što je još uvijek nezavršena priča. Već je diploma generalne direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Sebije Izetbegović. Pitanje validnosti diplome, odnosno specijalizacije doktorice Izetbegović, postavlja se već nekoliko godina. Ipak, to nije bila dominantna tema i brzo je padala u drugi plan. Taj zaboravljeni talog na površinu je ponovo digao ugledni ginekolog iz Zagreba Asim Kurjak, koji je nedavno ustvrdio da Izetbegović nije specijalizirala kod njega u Zagrebu.
"Ona je došla kod nas nesporedno pred rat, imala je određene zdravstvene potrebe i ostala je nekoliko, tri ili četiri sedmice, u klinici Medicinskog fakulteta Sveti duh u Zagrebu. Mi smo nju uključivali u neke naše znanstvene rasprave i gledala je naše pogone. I ja sam njen razvoj dalje pratio, nekakve direktne edukacijske forme, da je kod mene nešto studirala, nije", rekao je Kurjak gostujući na Face TV-u prije nekoliko dana.
U svojoj biografiji doktorica Izetbegović je navodila da je zbog rata specijalizaciju nastavila u Zagrebu.
Ali da je magistrirala i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Da li je boravak u Zagrebu bio dovoljan da obavi specijalizaciju? Prema Kurjakovim izjavama nije, jer je tamo provela samo dio specijalizacije. Da li je specijalizaciju nastavila u Sarajevu? To treba potvrditi s obzirom na to da je disertaciju branila na Univerzitetu u Sarajevu.
Posljednje optužbe zbog diplome Izetbegović nije komentirala. Od jučer se društvenim mrežama dijele fotografije naslovne strane njene doktorske disertacije iz 2000. godine, gdje je kao mentor naveden Asim Kurjak. Stoga se kao pitanje nameće kako je moguće da se Kurjak ne sjeća ukoliko joj je bio mentor?
Međutim, zbog čega se uopšte ovo pitanje povlači u javnosti danima. Kada je evidentno da se ispravnost jednih ili drugih tvrdnji može dokazati u veoma kratkom roku. Klix.ba još uvijek čeka službeni odgovor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Ministarstva zdravstva Hrvatske, ali i Bolnice Sveti duh o školovanju profesorice Izetbegović. Također očekujemo i službeni odgovor KCUS-a na iznesene optužbe.
Evidentno je da je i ova tema postala provorazredno političko pitanje. Stranke Trojke (NiP, SDP i Naša stranka) ga koriste da bi održale temu kritika prema KCUS-u i Izetbegovićima kao cjelini, a s druge strane SDA dosadašnjim ignorisanjem ove teme također taktizira.
Zbog čega Sebija Izetbegović već nije izašla u javnost i predočila sve dokaze o svojoj diplomi?
Za to postoje tri potencijalna objašnjenja. Prvo je da se Izetbegović ne želi "spuštati na nivo optužbi", jer ih, moguće je, doživljava kao nedorasle, neutemeljene i uvredljive. S druge strane, otvorena je opcija i da taktizira i svjesno pušta kritičare da što dublje zagaze u sferu kritike kako bi u određenom trenutku izašla s dokazima i dokazala suprotno. I u konačnici, treća opcija je da su kritičari u pravu i da u ovom trenutku ne može dokazati da griješe.
Ukoliko je ovo posljednje utemeljeno, onda govorimo o mnogo dubljem problemu cijelog sistema, jer je profesorica Izetbegović već godinama radila kao specijalista ginekologije i akušerstva, bila je i generalna direktorica Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" te trenutno generalna direktorica KCUS-a. Ukoliko je njena specijalizacija sporna, kako je onda moguće da je mogla obnašati sve te funkcije. Zašto sistem nije reagirao?
Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković jučer je izjavio da će pisati dopis Vladi Kantona Sarajevo da angažuje inspekciju kako bi utvrdila činjenično stanje.
"Ako je sve uredu, gospođa Izetbegović zaslužuje javnu ispriku. Ako nije, ne znam šta će nam onda ona i njen muž ponuditi kao objašnjenje", kazao je, između ostalog, Konaković.
Ipak, u ovoj situaciji je upitno ko treba nešto dokazivati. U pravilu optužnicu, a u ovom slučaju sumnju, treba dokazati kritičar. Ipak, zbog specifične situacije i činjenice da je Izebegović javna ličnost koja obnaša dužnost direktorice javne ustanove pojačan je i interes javnosti da se ovo pitanje razjasni. Sve drugo je politizacija.
