Nakon završetka Medicinskog fakulteta, studenti medicine sa prosječnom ocjenom iznad 8 mogli upisati postdiplomski studij
Kupila diplomu, lažirala ili znanje upotpunjuje titulom „Bakirova supruga“? Burne su reakcije nakon gostovanja uglednog dr. Asima Kurjaka na Face televiziji, a koji tvrdi kako Sebija Izetbegović nikada nije bila registrovana na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Ugledni dr. Kemal Dizdarević, čija je majka dr. Zehra Dizdarević za Sebiju Izetbegović kazala "da ne pripada akademskoj zajednici", za što ju je Sebija tužila, za portal "Avaza" hirurški precizno secira stanje sa obrazovanjem Bakirove supruge.
Kako izgleda legalni put
- Danas se govori o magistrima struke, što nije naučno zvanje. Međutim, u Sebijino i moje vrijeme je bilo drugačije i sticalo se naučno zvanje tzv. magistra nauke - kaže dr. Dizdarević za "Avaz".
Pojašnjava da su nakon završetka Medicinskog fakulteta, studenti medicine sa prosječnom ocjenom iznad 8 mogli upisati postdiplomski studij.
- Ovaj studij je potpuno neovisan od specijalizacije i odvijao se na Medicinskom fakultetu, a trajao je dvije godine. Pohađala se nastava, polagali ispiti i nakon položenih svih ispita kreirala se tema naučnog istraživanja u saradnji sa mentorom. Nakon provedenog istraživanja, koje je moglo različito trajati nakon te dvije godine postdiplomskog studiranja, pristupalo se izradi magistarskog rada i njegovoj javnoj odbrani pred zvaničnom Komisijom formiranom na Naučno-nastavnom vijeću Medicinskog fakulteta. Nakon uspješne javne odbrane sticalo se zvanje magistra nauka. Po tadašnjem zakonu, jedino je magistar nauka mogao biti izabran u zvanje višeg asistenta - kaže dr. Kemal Dizdarević.
Zvanje običnog asistenta na kliničkim predmetima je mogao steći samo specijalista određene grane medicine koji je imao položenu specijalizaciju i prosjek ocjena veći od 8, a koji istovremeno još nije postao magistar.
- Naučni stepen magistra je po tadašnjem zakonu bio preduslov za novo, veće doktorsko istraživanje, te nakon njegovog kompletiranja i javne odbrane doktorske disertacije, sticao se naučni stepen doktora medicinskih nauka. Ovaj doktorat se trebao uraditi unutar 5 godine od odbrane magistarskog. To je bio legalni put. Doktorat i tri publicirana rada u referentnim časopisima su bili preduslov za zvanje docenta, koje inače traje 5 godina, te su se nakon toga trebali steći uslovi, putem naučnog rada i publiciranje u referentnim časopisima, za napredovanje u zvanje vanrednog profesora, a poslije 6 godina u tom zvanju i za napredovanje u zvanje redovnog profesora. Jedino je redovni profesor trajno zvanje - pojašnjava dr. Dizdarević.
Međutim, neki nisu tako radili. Nije Sebija jedina, kaže ugledni doktor, ali je ona „epicentar zemljotresa“.
- Evo jedne slikovite ilustracije. Dr. Haso Sefo, kojeg je postavila za šef Klinike za neurohirurgiju, a prije toga ga sa sobom vodila u Opću bolnicu, pa ga sa sobom opet vratila kao svog slugu u KCUS, nikada nije završio postdiplomski studij. Ne znam kako je dobio odobrenje da pristupi magisteriju. Kasnije je taj Haso tajno doktorirao u Foči, da bi ubrzo bio izabran za docenta u Kiseljaku. Zamislite, docent neurohirurgije, uz kiseljačku pogačicu i mineralnu vodu, obučava neurohirurge na livadi. Nakon toga ga je Sebija i ta klika prebacili na Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu i tu mu je priznato da je docent na nekom predmetu u vezi njege pacijenata, koji vjerovatno uključuje i nošenje tuta - kaže on.
Sebija čuva svog poltrona, navodi Dizdarević, jer je submisivan, ima jakog badžu, a može ga držati kao poslušnog vojnika na mjestu sefa Neurohirurgije jer je izabrani docent. Koji uz sve to to nema ni dana asistentskog staža.
Još jedan primjer Sebijinog bezakonja
- Specijalizacija i subspecijalizacija su nešto drugo. To su kliničke, praktične edukacije iz određene kliničke oblasti. Npr. neurohirugija je specijalizacija, a cerebrovaskularna i hirurgija baze lobanje subspecijalizacije unutar neurohirurgije. Još jedan primjer Sebijinog bezakonja kroz dr. Hasu. Kada je Sebija povela svog neurohirurga u Opću bolnici tamo nije postojala neurohirurgija po sistematizaciji jer je to samo Opća bolnica. Ona ga je stavila za šefa Neurologije pored iskusnog neurologa kojeg je smijenila. Iako tamo nije bilo uopće neurohirurške patologije, a posebno subspecijalističkeneurohirurške patologije, pomogla mu je da postane, putem Federalnog ministarstva zdravstva, subspecijalistacerebrovaskularne hirurgije i hirurgije baze lobanje - kaže Dizdarević.
Čovjek tu patologiju nije radio u KCUS, pojašanjava dalje, a posebno je nije mogao raditi u Općoj bolnici u kojoj nije bilo mikroskopa, adekvatnih uslova, neurohirurške opreme i osoblja.
- Da bi se steklo zvanje subspecijaliste postojala su dva načina: Da se provedu dvije godine u usmjerenoj i praktičnoj edukaciji iz te oblasti koja je morala uključiti i edukaciju u inostranstvo ili da postoji dokaz da je tu patologija radio specijalista, nakon položenog specijalističkog ispita, u trajanju od deset godina ili duže na nekom od kliničkih centara - kaže na kraju za "Avaz" prof. dr. Kemal Dizdarević.
