Brutalnost policajaca koji su snimljeni kako premlaćuju mladića u centru Mostara, što je izazvalo oštre reakcije javnosti i istražuje Kantonalno tužilaštvo HNK. Zabrinjavajući je pokazatelj teške devijacije zakonskih normi u strukturama MUP-a HNK.

O ovom problemu za Klix.ba otvoreno govori stručnjak za sigurnost Sandi Dizdarević. Docent na predmetu kriminalistički intervju i kriminalistička psihologija. Profesor je na Univerzitetu modernih znanosti, CKM Mostar i Visoke škole UNION u Mostaru.

"Postupanja policijskih službenika u ovom konkretnom slučaju nedvojbeno je siledžijsko ponašanje i kazneno djelo. Radi se prevashodno o zlouporabi policijske uniforme i statusa policijskog službenika. Teško je samo govoriti o prekoračenju ovlaštenja, jer ovdje se radi o siledžijskom odnosu prema građaninu. Ne primjeni zakonom propisanih ovlaštenja", ustvrdio je Dizdarević govoreći o video snimku koji se pojavio u javnosti i jasno to pokazuje.

Dodaje kako se na drugom snimku koje je snimala jedna od medijskih kuća čuje i vidi, kada policija ukazuje da su imali informacije o sumnjivoj osobi i da je ta osoba bježala, ali da to ne umanjuje krivično djelo koje su policajci počinili.

"Onog trenutka kada je osoba zastala, bez verbalnog otpora, bez pasivnog otpora ili aktivnog otpora, procedura je vrlo jasna. Kreće se sa radnjom legitimiranja, i preliminarnog obavijesnog razgovora, i upoznavanja osobe sa prekršajem, te izdavanja odgovarajućeg dokumenta, u ovom slučaju prekršajnog naloga", objašnjava Dizdarević.

Druga verzija, kako nastavlja jeste da osoba nije imala kod sebe identifikacionih dokumenata, te se u datom trenutku na terenu ne može utvrditi njen identitet, u tom slučaju se osoba dovodi u službene prostorije radi utvrđivanja identiteta i uručivanja prekršajnog naloga.

Nažalost, svi smo svjedoci onoga što se dogodilo, a koje ne ulazi niti u jednu od ove dvije legitimne verzije postupanja.

Gubitak povjerenja u policiju

"Ono što moram istaći jeste da se ne radi o unificiranom postupanju, već o izdvojenom ili izdvojenim slučajevima. U policiji HNK postoje veoma časni policijski službenici koji svoj posao obavljaju profesionalno i zakonito. Nažalost, ovakva ponašanja mogu izazvati lančane sigurnosne probleme. Osobito na trusnom području kakav je Grad Mostar i BiH. Primarno tu mislim na proteste, verbalno nasilje, fizičko nasilje, pa sve do političkih i nacionalnih konotacija. Ono što je po meni daleko veći problem jeste još veći gubitak povjerenja u policijski sustav ovog kantona koji je već odavno devalviran", kaže naš sagovornik.

Podsjeća kako je ovo u zadnjih nekoliko mjeseci već drugi slučaj policijske brutalnosti koji je izašao u javnost, a bez sumnje je broj takvih slučajeva daleko od očiju javnosti mnogo veći.

"Ponovo ukazujem da ovakva ponašanja nisu unificirana, ali su kada govorimo o području Mostara zabrinjavajuća. Međutim, vidjeli smo da su ovakvi individualni slučajevi prisutni i u drugim kantonima. To menadžerima policijskih agencija treba biti jasan znak da moraju mijenjati policijsku filozofiju. Napuštati isključivo represivni odnosno tradicionalno policijsko-vojnicizirani sustav rada.

Također, treba napomenuti da svaki građanin ima pravo da ukoliko sumnja u zakonito postupanje policijskih službenika prijaviti istog Unutarnjoj kontroli. Ona će prevashodno analizirati vjerodostojnost prijave, priložene materijale, a potom eventualno pokrenuti unutarnju istragu.

Dakle, ono što želim kazati jeste da iako nema video nadzora postoje mehanizmi za preispitivanje zakonitosti postupanja policijskih službenika kao i zaštita prava građana", pojašnjava ekspert za sigurnost.

Devijacija unutar zakonske norme

Brutalno ponašanje policijskih službenika po njegovim riječima je, "posljedica niza procesa, strukturalnih devijacija unutar same zakonske norme, nedovoljno kvalitetnog sustava edukacije, pretjeranim formalizmima u edukaciji".

"Naš sustav prijema policijskih službenika odavano je zastario i ne samo to, već je odavno kompromitiran. Naš sustav primarne edukacije policijskih službenika za čin policajca traje godinu dana, od čega nekoliko mjeseci samo teorijske obuke. Nastavni planovi poprilično su zastarjeli i ne prate suvremene policijske trendove. Fali nam primarno temeljne sigurnosne kulture kod svih subjekata", kaže Dizdarević.

Interna edukacija koja je obavezujuća, prema rezultatima istraživanja koje je osobno radio na području FBiH, tačnije četiri kantonalne policije ocjenjuje zabrinjavajućim.

"Od ukupno 550 policijskih službenika, 437 je odgovorilo da su interne edukacije samo formalnog karaktera i da ih provode osobe koje su na tim pozicijama jer su pred penziju. Kada govorimo o činovima mlađih inspektora, tu je situacija još više porazna. Svojevremeno sam ukazao da mi u nemamo u ovom kantonu kriminalističku policiju, odnosno nemamo kriminalista. Mnogi koji rade na tim pozicijama su osobe sa završenim nesrodnim fakultetima, čiji nastavni planovi i programi nemaju nikakvih dodirnih točaka sa kriminalistikom, sa kaznenim djelima, sa taktikom, tehnikom i metodikom", pojasnio je.

Jedan od najvažnijih načina promjene, kako navodi jeste promjena policijske filozofije.

Uvođenje preventivno represivnog sustava

"To znači uvođenje preventivno represivnog sustava rada. Uvođenjem modela Rad policijse u zajednici kao policijske filozofije je složen proces koji traje nekoliko godina. Međutim, to znači napuštanje koncepta rada iz ureda, vraćanjem na pješačke patrole, komunikacijom sa građanima, pravnim subjektima po sektorima i rejonima, te aktivno sudjelovanje u rješavanju lokalnih problema. Razlog zbog kojeg se ovaj koncept izbjegava jeste što se jačaju ovlaštenja nižih policijskih službenika, jer oni direktno učestvuju u rješavanju problema i komunikaciji sa drugim javnim subjektima", tvrdi profesor kriminalistike.

Kriminalistika i druge kriminalističke discipline,pružaju jasne odgovore na koji način se primjenjuju policijska ovlaštenja.

"Policijski službenici imaju legitimitet za uporabu sredstava prinude i sredstava prisile, pod jasno utvrđenim uvjetima, kada su ispunjeni preduvjeti za uporabu istih. Naravno upotrijebljena sredstva moraju biti srazmjerna onom sredstvu i sili koja je upotrijebljena od druge osobe prema organima policije. Ukoliko je došlo do ovakve upotrebe sile, onda se radi o legitimnim radnjama. Sve izvan toga je predmet unutarnje istrage. Također, o svakoj uporabi sile i prinude policijski službenici su dužni sačiniti izvještaj o uporabi sile i dostaviti ga neposredno nadređenom i to u roku od 24 sata. Neposredno nadređeni preispituje zakonitost o čemu daje svoje mišljenje i dostavlja u dalju procedure", pojasnio je Dizdarević.

Ono što je posebno zabrinjavajuće u HNK jeste činjenica da policija nema komesara još od 2018 godine, jer se političari ne mogu dogovoriti oko imenovanja, što bez sumnje dovodi do urušavanja kompletnog sistema u tim strukturama.

Policija bez komesara od 2018. godine

"Nepostojanje prvog čovjeka policije po principu mreža povlači niz drugih problema. Komesar policije imenuje odgovarajuća tijela unutar policije, koja su od krucijalnog značaja upravo u ovakvim slučajevima. Zamislite činjenicu da je prema izjavama iz MUP-a 300 disciplinskih prekršaja zastarilo. To znači stvarnu i realnu anarhiju unutar institucije. To znači da ne postoji sustav generalne niti specijalne prevencije. To znači da svaki policijski službenik je svjestan da ukoliko i ode na disciplinsku, ne može odgovarati jer se postupak ne može sprovesti do kraja, zbog nepostojanja odgovorajućeg tijela kojeg treba imenovati komesar policije.

Pored ovog, postoji i čitav niz drugih problema koja se odnose na prava policijskih službenika. Naši policajci nisu činovani zadnjih 10 godina, a možda i više. To znači da ljudi svoj posao rade u istom činu, nemaju napredovanja, nemaju povećanja plate, njihove karijere su 'betonirane'. Ovdje nije samo u pitanju komesar, već i financijska konstrukcija. Deblokiranjem ovih procesa značilo bi da se budžet mora drastično pojačati a budžet ne donosi komesar", ističe Dizdarević.

Zbog svega navedenog tvrdi da je sigurnosni i policijski sustav u HNK već odavno prema mnogim ponderima urušen, devalviran i degradiran.

"Broj kaznenih djela, koji se prikazuje u statističkim izvještajima zapravo pokazuje poraznost jer mnoga od tih djela ostaju nedovršena. U izvještajima se prikazuju kaznena djela po opciji kriminaliteta. Međutim, nije isto riješiti teške tjelesne ozlijede i silovanje, ili ubojstvo. Kada pogledate izvještaje, jasno se ukazuje da je broj kaznenih djela “krvnih delikata” riješeno u određenom procentu.

Jeste upravo po ovom modelu, jer i teške tjelesne ozlijede spadaju u grupu kaznenih djela protiv života i tijela. U zadnjih nekoliko godina imamo povećanje agresivnih oblika kriminaliteta, i te oblike rješavaju policijske agencije viših razina, a upravo ti oblici kriminaliteta čine temeljnu nadležnost kantonalnih policija. O kaznenim djelima iz oblasti narko kriminala, ne trebamo ni započinjati priču jer je to tema koju smatram da treba posebno obrazlagati", zaključio je naš sagovornik.

IZVOR: KLIX