Sinkope mogu imati više uzroka od kojih su najčešće one koje se javljaju u adolescentica. Najopasnije su kardiovaskularne iza kojih stoje uzroci poput prirođenih srčanih mana ili poremećaja srčanog ritma
Pod sinkopom podrazumijevamo iznenadni i kratkotrajan gubitak svijesti i posturalnog tonusa, uz brzi nagli i potpuni oporavak u trajanju od nekoliko sekundi do dvije minute. 30 do 50% djece ima barem jednu ataku nesvjestice, a jedno od 100 djece koja dođu na pregled u Hitnu pedijatrijsku ambulantu, dolaze pod dijagnozom sinkope.
Obično se javlja u stojećem stavu (kod hipoglikemije ili kardijalnih uzroka može se dogoditi i dok dijete leži). Može joj prethoditi i presinkopa koja uključuje osjećaj slabosti, bljedilo, nesigurnost, zujanje u ušima, vrtoglavicu, mučninu, „hladan znoj“ i smetnje vida. Bolesnik obično opisuje da mu se „zamračilo pred očima“, osjetio je „slabost u mišićima“, izgubio je svijest, obliven je „hladnim znojem“, a očevidci navode da je površno disao uz slabo palpabilan puls.
Vrste sinkopa
Sinkope dijelimo na:
- kardiovaskularne – one čine petinu svih uzroka sinkopa, odnosno 5% svih iznenadnih smrti. Uzroci su, na primjer, prirođene srčane mane, poremećaji srčanog ritma i slično.
- neurokardiogene – vazodepresorna ili vazovagalna sinkopa. To su najčešće sinkope, ali rijetko se javljaju prije desete godine života. Česte u adolescentica, a uzrokuju ih uspravni položaj, dugotrajno stajanje, ustajanje, vrućina, umor, glad, bol, strah ili pak emocionalni stresovi. Mogu se javiti i nakon infektivnih bolesti dok se ne stabilizira vegetativni sustav. Ponekad su praćene grčevima ekstremiteta (ruku i nogu).
- konvulzivne – nastaju zbog ishemije mozga, praćene su trzajima ekstremiteta, a mogu biti praćene i inkontinencijom. Nema pjene na ustima ili ugriza jezika. Traju nekoliko sekundi. EEG je neposredno nakon napada spor i bez epileptičke aktivnosti.
- refleksne – ove su sinkope uzrokovane specifičnim faktorima, na primjer bol nakon udarca u glavu ili pak neugodna iznenadna situacija i drugo.
- hiperventilacijske – nastaju zbog ubrzanog i dubokog disanja, obično kod nervoznih i histeričnih osoba. Javljaju se noću, u zatvorenim prostorima i velikim gužvama. Bolesnici brzo i duboko dišu, javlja se vrtoglavica, a gubitak svijesti je rijedak.
- sinkope zbog gušenja
- sinkope uzrokovane lijekovima
- psihogene sinkope – događaju se u afektivno opterećenim situacijama. Dijete drži oči zatvorene, ne reagira na pozive, nema grčeva ekstremiteta, a lice je normalne boje. Testirati se mogu laganim dodirom trepavica što izaziva refleksno žmirkanje budnog pacijenta.
- situacijske – kod kašlja, defekacije, mokrenja, ronjenja, pijenja hladne tekućine i sličnog.
Dijagnosticiranje sinkopa
Diferencijalno dijagnostički sinkope moramo razlikovati od epilepsija, hipoglikemija, otrovanja s ugljičnim monoksidom (CO), vrtoglavica i migrena. Simptomi koji upućuju na epilepsiju su trenutni nastanak grčeva, ubrzan puls, često se javlja pjena na ustima, inkontinencija, događa se ugriz jezika, a EEG pokazuje epileptičke promjene električke aktivnosti kore mozga. Kod hipoglikemije, odnosno niske razine šećera u krvi tu su i osjećaj gladi, drhtanje ruku, smetenost, znojenje, ubrzan puls, ali bez hipotenzije (niskog tlaka).
Dijagnoza nesvjestica usmjerena je prema isključivanju kardijalnih uzroka kao najopasnijih , a postavlja se na temelju krvnih pretraga, kardiološke obrade (EKG, UZV srca, holtera), tilt table testa, EEG-a, dopplera krvnih žila mozga te, po potrebi, slikovnih pretraga mozga.
Unatoč svim kliničkim pretragama, u 30% bolesnika ne može se ustanoviti uzrok sinkope.
Liječenje
Liječenje je nespecifično. Obično se liječi osnovna bolest (kardijalne sinkope ), a od pomoći mogu biti fizikalna terapija, psihoterapija, vježbe opuštanja, sport te izbjegavanje uzročnih čimbenika.
