Legendarni glumac Robert de Niro rođen je 17. avgusta 1943. u Njujorku.

Dijete je razvedenih roditelja. Razveli su se kada je Robert imao samo dvije godine, a odrastao je s majkom.

Neki tvrde da je Robertov otac bio homoseksualac i da je imao odnose s pjesnikom Robertom Dankanom, dramskim piscem Tenesijem Vilijamsom i slikarom Džeksonom Polokom.

De Niro je snimio dokumentarac o svom pokojnom ocu pod nazivom "Remembering The Artist Robert De Niro Sr", gde ga je opisao kao velikog umjetnika, zbunjenog svojom seksualnom orijentacijom.

"Vjerovatno je bio u konfliktu sa sobom, posebno kada uzmemo u obzir koja je to generacija bila. Kao mali nisam bio svjestan toga. Volio bih da smo o tome pričali mnogo više. Moja majka nije bila mnogo pričljiva, a mene u tim godinama to nije zanimalo", rekao je De Niro i dodao da ga ta tema čini veoma emotivnim.

"Nismo bili otac i sin koji su igrali zajedno košarku, ali imali smo neku specijalnu vezu iako nisam provodio mnogo vremena s njim. Ipak, kao što kažem u dokumentarcu, uvijek sam se brinuo o njemu. Obožavao me je, kao što i ja obožavam svoju djecu", iskreno je rekao glumac koji je priču o svom pokojnom ocu ispričao na osnovu njegovih dnevnika.

Robert De Niro je prvo išao u Little Red School House, a kasnije ga majka upisuje na Visoku školu muzike i umjetnosti u Njujorku. Napustio ju je kad je imao 13 godina i pridružio se uličnoj bandi u Maloj Italiji gde je zaradio nadimak Bobi Mlekce zbog svog blijedog tena.

Kasnije je pohađao Konzervatorijum Stele Adler, kao i glumački studio Lija Strazberga. NAkon toga došao je u sukob sa Strazbergovim metodama i svoje članstvo koristio je samo zarad profesionalnog prestiža. Kao student De Niro je često putovao, posebno po Evropi, a jednom prilikom, sasvim slučajno, posjetio je i selo Čokot u blizini Niša.

"Putujući kroz Evropu na Bliski istok auto-stopom, obišao sam mnoga mjesta i predjele koji su me oduševili. Koliko mi se dopala Jugoslavija, govori i to što sam svojoj usvojenoj ćerki dao ime Drina. Veoma mi je žao što sam zaboravio imena i izgubio adresu dobrih ljudi koji su mi se tada našli i ugostili me", izjavio je De Niro.

Prvu značajnu ulogu ostvario je 1968, u 25. godini, u filmu Brajana de Palme "Pozdravi". Za tu ulogu koju plaćen je 50 dolara. 

Pažnju javnosti privlači 1973. rolom bejzbol igrača na samrti u "Lakše malo s bubnjevima".

Osvaja nagradu kritičara Njujorka i započinje saradnju sa Skorsezeom nezaboravnom ulogom Džonija Boja u filmu "Zle ulice".

Uslijedila je izuzetno uspješna saradnja s ovim režiserom u filmovima kao što su "Taksista", "Njujork, Njujork", "Kralj komedije", "Dobri momci", "Rt straha" i "Kazino". Sa filmom "Kum 2" 1974. godine počinje novo razdoblje u životu Roberta de Nira.

"Ne radim ništa specijalno, samo se dobro zabavljam, a drugi mi za to daju veliki novac. Ne smatram da smo u bilo kom pogledu bolji i napredniji od ostalih ljudi. Gluma je zanat kao i svaki drugi. Uvuče ti se pod kožu i ne može se bez nje", iskreno je rekao glumac u jednom intervjuu. Harizmatični De Niro, koga mnogi smatraju najboljim glumcem svoje generacije, tokom svoje višedecenijske karijere snimio je više od 60 filmova, a uprkos brojnim priznanjima i nagradama, tvrdi da nikada nije odgledao do kraja nijedan svoj film. Uvijek bi zaspao.

De Niro se dvaput ženio. Iz prvog braka sa Dajen Abot ima usvojenu ćerku Drinu i sina Rafaela koji se jedno vrijeme i sam bavio glumom. Bio je u kratkoj vezi i s pjevačicom Helen Springs, koja mu je rodila ćerku Ninu. Uprkos tome što je zahtjevao od nje da okonča trudnoću, pjevačica je ipak riješila da rodi. Glumac joj je tada isplatio 50.000 dolara, ali nije želio da se podvrgne testu za utvrđivanje očinstva.

To je uradio tek poslije deset godina kad ga je Springsova tužila za neisplaćenu alimentaciju. Tom prilikom je otkrio da djevojčica uopšte nije njegova.

Iz nevjenčane veze s bivšim foto-modelom Tuki Smit ima blizance Džulijana Henrija i Arona Kendrika. Dječaci su začeti vantjelesnom oplodnjom.

Krajem 2004. De Niro se oženio Grejs Hajtauer, bivšom stjuardesom i dobili su sina Eliota. Bračni par je ubrzo podnio zahtjev za razvod, između ostalog, i zbog neslaganja oko De Nirovog radoholizma.

Ova brakorazvodna parnica nikad nije zvanično okončana, a njih dvoje danas žive zajedno u Njujorku.

"Ljudi svašta pričaju, ali istina je da ne mogu da ne reagujem kada se nađem u društvu neke lijepe žene. Nekako mi se jezik razveže, a oči rašire. Sebi u takvom stanju i ne djelujem kao posebno šarmantan, više kao idiot. Ljepota je bila i ostala moja inspiracija", objasnio je glumac jednom prilikom svoj odnos sa ženama. Budući da je uvijek isticao kako mu slava nije važna, isto smatraju i njegova djeca koja, kako glumac često objašnjava, nikada nisu pridavala mnogo pažnje tome što im je otac poznat.

"Oni su normalni mladi ljudi koji jure svoje snove ne osvrćući se na ono što drugi misle. Ni najmanje ih ne fasciniram. Ponašaju se kao da radim u rudniku", objasnio je umjetnik koji je početkom 1998. godine, tokom snimanja jednog filma u Francuskoj, imao veoma neprijatno iskustvo. Naime, policija ga je privela i ispitivala devet časova zato što je koristio usluge prostitutke.

Glumac je tom prilikom porekao sve za šta su ga optuživali i istakao da nikad nije platio za seks. Sva zbrka nastala je kada je jedna dama sumnjivog morala tokom ispitivanja u pritvoru spomenula glumčevo ime. Nakon toga je sudija za prekršaje donio odluku da ga privede.

"Sve i da jesam platio, to ne bi bio zločin. Nikada se neću vratiti u Francusku, čak ću sve svoje prijatelje savjetovati da nikada ne posjete ovu zemlju", izjavio je za francuski list Mond.

Nakon ovog javnog negodovanja izvori bliski francuskom pravosuđu rekli su da je glumac pozvan kao svjedok, a ne kao osumnjičeni. Ipak, ovaj događaj bio je dovoljan razlog da De Niro stekne veliki animozitet prema toj zemlji.

Krajem devedesetih počeo je da investira u područje Trajbeka u Njujorku, gdje ima svoj filmski studio, a pokrenuo je i filmski festival. Tokom karijere dobio je dva Oskara, jedan za glavnu ulogu u "Razjarenom biku", a drugi za sporednu u filmu "Kum".

Zanimljivo je da su on i Marlon Brando jedini glumci koji su dobili ovu nagradu igrajući isti lik, mladog i starog Don Vita Korleonea. Nizu priznanja dodao je i nagradu Stenli Kjubrik za izuzetan doprinos svjetskoj kinematografiji.

"Nagrade svima prijaju jer to je jedan vid laskanja i priznanja da je ono što smo radili i za šta smo se mučili bilo vrijedno truda. Najviše mi znače one koje dodeljuje publika, ali i pohvale kolega izuzetno su mi drage", rekao je jednom prilikom glumac koga je sklonost ka hedonističkom životu odvela u bolest 2003. godine, kada mu je dijagnostikovan rak prostate.

Kancer je otkriven u ranom stadijumu. Zbog redovnih kontrola i njegovog odličnog fizičkog stanja, uslijedio je brz i potpun oporavak.

Karijeru Roberta de Nira obilježila je i dugogodišnja saradnja sa rediteljem Martinom Skorsezeom. Uvijek smatrao Italoamerikancem, iako je samo njegov čukundeda bio italijanskog porekla. Na Venecijanskom filmskom festivalu 2004. godine dodjeljeno mu je počasno italijansko državljanstvo zbog čega je organizacija Sinovi Italije uložila prigovor premijeru Silviju Berluskoniju tvrdeći da je De Niro narušio imidž kako Italijana, tako i američkih Italijana svojim ulogama kriminalaca.

Ministar kulture Đulijano Urbani odbacio je te prigovore, a svečanost je sa zakašnjenjem od dvije godine održana 2006. godine u Rimu. Povodom svih tih nesporazuma glumac se nekoliko puta oglašavao u javnosti.

"Posljednja stvar koju želim jeste da uvrijedim nekog. Samo volim Italiju. Iz svake uloge koju sam odigrao nešto sam naučio i na taj način nadogradio sebe, a pošto ne mislim da sam u svom dosadašnjem životu saznao sve što mogu, nastavljam da glumim. Uvijek se toga sjetim kada dobijem neki scenario na čitanje jer tokom razvijanja lika koji bi trebalo da tumačim otkrivam nove sfere neke ličnosti koje su mi strane", rekao je tom prilikom. Iako se izjašnjava kao italijanski Amerikanac, Robert de Niro ima samo jednu četvrtinu italijanskog naslijeđa.

Njegov otac ima italijansko-irsko porijeklo, dok njegova majka ima englesko, irsko, francusko, njemačko i holandsko naslijeđe po ocu i njemačko po majci. Mada u De Nirovim venama teče i irska, njemačka, holandska i francusko-britanska krv, on je izjavio da se više identifikuje sa svojim italijanskim dijelom, nego s ostalima.

Robert je uvijek bio posvećen svom poslu, o čemu govori i činjenica da se za potrebe uloge Džejka la Mote u filmu "Razjareni bik" ugojio čak dvadeset sedam kilograma i naučio da boksuje, potom je izbrusio zube za "Rt straha", živio je na Siciliji prije nego što je počelo snimanje "Kuma 2", čak je i tri mjeseca radio kao taksista zbog uloge u istoimenom filmu, a svoju ljubav prema džezu upotpunio je sviranjem saksofona pred snimanje filma "Njujork, Njujork".

Zbog čestih uloga kriminalaca, koje je perfektno igrao, plašio se da bi publika mogla da ga identifikuje s mafijom. To je bio razlog što je od početka osamdesetih počeo da prihvata uloge u komedijama.