TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA, Bosna je bila poprište nekih od najžešćih borbi između jugoslavenskih partizana (komunističkog gerilskog otpora) i Sila osovine. Most na Neretvi
Sile osovine pokušale su, na kraju neuspješno, uništiti partizansku gerilu. Desilo se to u nizu žestokih vojnih operacija. Povremeno su se sile Osovine približavale umanjivanju otpora, posebno tokom onoga što će kasnije biti poznato kao Bitka na Neretvi. Upravo to je bio vrhunac operacije kodnog naziva Fall Weiss.
Glavni ciljevi operacije bili su partizansko vođstvo, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije i glavna partizanska mobilna bolnica. Da bi izvele ovu antikomunističku operaciju, Sile Osovine okupile su šest njemačkih, tri talijanske i tri hrvatske divizije, zajedno s nekoliko pukova četnika i srpskih rojalističkih gerilaca, koji su zapošljavali italijanske saveznike. Most na Neretvi
U ključnom trenutku bitke, partizani su se našli okruženi u uskom džepu na zapadnoj obali Neretve, u blizini grada Jablanice, u Hercegovini. Okrenuti leđima prema rijeci, suočili su se s napredovanjem njemačkih snaga, uz podršku nekoliko tenkovskih brigada. Suprotnu stranu rijeke, istočnu, čuvale su daleko inferiornije četničke snage. Uprkos tome, partizani nisu imali dovoljno vremena da silom pređu rijeku. Neretva je brza rijeka, koja protiče planinskim terenima i neprohodna je na većini mjesta. Jedina veza s druge strane bio je jedan željeznički most koji su jako čuvale četničke snage.
Činilo se da je poraz neizbježan. Partizani su, međutim, izveli genijalnu prevaru. Raznijeli su most. Kad su stigli izvještaji o zračnom izviđanju, njemačka komanda zaključila je da su partizani vjerovatno planirali gurnuti na sjever uz zapadnu obalu rijeke, te da su uništili most u očajničkom pokušaju da podignu moral u svojim redovima. Odmah su promijenili tok napada i počeli se razmještati prema sjeveru.
Ovo je dalo dragocjeno vrijeme partizanskim inženjerima da poprave most. Most je miniran na način da je iz zraka izgledao potpuno van funkcije, dok je njegova glavna struktura ostala djelomično netaknuta.
Partizani su tada upali na istočnu obalu rijeke i savladali iznenađene četničke snage. Uprkos tome što su komunistički plan dosta brzo sagledali, Sile Osovine su uhvaćene ravnih nogu. Nisu mogli da se rasporede na vrijeme. Uspjeli su organizovati zračni napad Luftwaffea, ali je učinak bio samo djelomičan zbog planinskog terena tog područja. Most je, međutim, ponovno uništen - ovaj put stvarno, bombardovanjem Luftwaffea.
Nakon rata na istom mjestu izgrađen je novi željeznički most. Događaji iz bitke prikazani su u jugoslavenskom filmu iz 1969. godine u kojem su prikazani poznati holivudski glumci Yul Brynner i Orson Welles, potonji u ulozi četničkog zapovjednika.
Kako bi realno prikazao vrhunac scene bitke u finalu filma, redatelj Veljko Bulajić odlučio je minirati stvarni most. Očekivao je da će ostaci mosta postati turistička atrakcija. Ali nijedan od stvarnih snimaka nije došao do konačnog reza, jer su gusti oblaci crnog dima zaklanjali pogled. Scena je konačno snimljena replikom ljestvice na zvučnoj sceni u Pragu.
Danas se u gradu Jablanici nalazi muzej posvećen bitci.
