Hadž je stoljećima bio iskustvo jednog života za milione muslimana koji putuju u Sveti grad Meku. U danima koji su prolazili put je često bio naporan. Ali umorni hodočasnici koji su stigli u Jeddah, za mnoge koji su bili njihova prva luka, uvijek su pronašli utjehu i prijateljstvo zahvaljujući čuvenom gostoprimstvu stanovnika grada.

Lučki grad na obali Crvenog mora neraskidivo je povezan sa hadžom i umrom već više od 1.300 godina.

674. godine, kalif Osman ibn Affan, Poslanikov pratilac, odredio je grad kao prolaz za hodočasnike koji putuju u Meku i Medinu.

Otada nastavlja služiti ovoj plemenitoj svrsi. Kasnije, pod pažljivim nadzorom Kraljevine Saudijske Arabije, koja neumorno radi na olakšavanju kretanja, smještaja i udobnosti hodočasnika na njihovim putovanjima u Meku, 40 milja istočno od Džede, i Medina, 220 milja sjeverno.

Ovaj ulaz u dva najsvetija grada u islamu pružio je generacijama muslimana sa svih krajeva Zemlje hranu i konake na njihovom putovanju, kako bi obavili sveto hodočašće. 

Ali grad nudi mnogo više od skloništa i uzdržavanja. Hodočasnike su tradicionalno dočekali duboko dirljivi izrazi gostoljubivosti, solidarnosti i prijateljstva - ponosna tradicija među Jeddawima koja traje i danas.

Porodice u Medini često se nazivaju "Muzawareen" - što dolazi od arapske riječi "zeyara", što znači "posjeta" - što, opet, označava njihovu naslijeđenu dužnost da u svoje domove uzimaju hodočasnike koji posjećuju džamiju i Poslanikov mezar.

Porodice u Meki često se nazivaju "Mutawefeen", što je izvedeno iz "tavafa", jednog od rituala tokom hadža i umre. Ovo opet označava njihovu tradicionalnu ulogu u vođenju posjetitelja.

Po istom principu, Jeddavi su često poznati kao „Wukalaa“ kao priznanje pomoći koju su pružali kao agenti hodočasnicima koji su tamo stigli morem.

U stara vremena veliki brodovi, koji su prevozili hodočasnike, usidrili bi se u dubljim vodama uz obalu Crvenog mora. Putnike bi stanovnici donosili na obalu na manjim drvenim samboukovima i dhoovima. Tamo su ih dočekali njihovi imenovani agenti, koji bi ih ugostili u svom konaku.

Ahmed Badeeb, lokalni povjesničar i dugogodišnji stanovnik povijesnog starog grada Jeddah (Džede), rekao je da ova posebna veza između stanovnika grada i gostujućih hodočasnika nije oblikovala samo njegovu urbanu geografiju, već i cjelokupan način života.

"Hodočasnika koji su stizali kopnom bilo je vrlo malo", rekao je za Arab News. „Veliki brodovi doveli bi hadžije sa svih strana, a u Džedi nije bilo hotela.

„Ljudi iz grada osigurali su smještaj za hodočasnike u vlastitim domovima i hodočasnik bi postao dio porodice, uspostavljajući veze. A kad bi se njihovi gosti vratili kući, nastavili bi prepisku jer su se osjećali kao da imaju dom (tamo).

Vlasnici domova obično bi spavali u mabeetu. Predviđeni prostori za spavanje nalazili su se na krovu kuće i pružali prenoćište za hodočasnike u megadu (dnevnoj sobi) u prizemlju.

Hodočasnički posjeti hadžu mogli su trajati i do četiri mjeseca. Obično su boravili u Džedi samo nekoliko dana dok su njihovi agenti dogovarali dalje putovanje u Meku ili Madinu. Jeddah je zato bio kratka stanica na njihovim putovanjima.

"Trebalo bi nekoliko dana da hodočasnici pripreme svoje stvari prije nego što krenu u Meku sa hranom, odjećom i zalihama", rekao je Badeeb.

„Kamile su iznajmljivane da nose stvari hodočasnika. Ponekad je uvođena i hauda (sjedište na leđima deve) koja je nosila žene. Bio bi potreban jedan dan da se stigne do Meke. ”

Trajanje boravka hodočasnika u Džedi variralo je ovisno o aranžmanima sklopljenim između „wakeela“ u Jeddi i „mutawifa“ u Meki koji će ugostiti hodočasnika po dolasku tamo.

"Stanovništvo (Džede) bi eksponencijalno raslo sa svakom sezonom hadža", dodao je Badeeb. "Pomoglo je ekonomskom rastu grada, a pomoglo je i hodočasnicima. Oni bi prodavali svoju robu i začine stanovnicima grada, koji su ih uvijek rado viđali."

Pored jačanja lokalne ekonomije, hadž je oblikovao i Jeddinu arhitekturu. Povjesničari vjeruju da je, budući da su prosperitetne porodice u starom gradu ugostile toliko hodočasnika, postalo uobičajeno da njihovi domovi uključuju dosta ljudi. Imali su brojne sobe odvojene za određene svrhe i često su imali isturene balkone u redovima. Što je kuća viša i složenije uređena, to je veći status stanovnika.

Unutar ovih visokih građevina vlasnici bi pripremali sobe za hodočasnike koje su ugostili. Gosti su obično dobivali megad u prizemlju i imali prostirke i jastuke. 

Izvedena od riječi „sjediti“, megad je velika soba koja se obično koristi za doček porodice i bliskih prijatelja. Dok su hodočasnici dobivali konake na donjim spratovima, porodice bi se useljavale u sobe na gornjim spratovima i pružale svojim gostima obroke pripremljene u njihovoj kuhinji, koja se obično nalazila na prvom spratu.

"Do trenutka kada su hodočasnici stigli u Jeddah, zalihe hrane bi im se potrošile na dugim putovanjima", rekao je Badeeb. „Sve im je bilo osigurano od trenutka kad su sletjeli do odlaska.

„Hodočasnici koji su stizali iz određenih zemalja ili regija obično su boravili kod određenih porodica, što im je pomognuto preko agenata u njihovim matičnim zemljama. Izgrađeno povjerenje omogućilo im je da svoj novac i stvari čuvaju na sigurnom dok ne završe svoje hodočašće. "

S godinama, kako je broj hodočasnika neprestano rastao, postajalo je sve teže pronaći konake kod porodica u starom gradu. Kako bi osigurale da svi budu sigurno smješteni i zbrinuti, saudijske vlasti shvatile su da će morati izgraditi nove, specijalizirane objekte.

1950. Osnivač kraljevine, kralj Abdul Aziz, naredio je da se uspostavi „grad hodočasnika“ u blizini islamske luke Jeddah, gdje je oko 70 posto hodočasnika stiglo u zemlju na putu da obavi hadž. 

Do 1971. godine, ovaj grad imao je 27 zgrada, uključujući zdravstvene klinike, prodavnice, džamije i druge objekte.

Naknadno je uspostavljeno nekoliko sličnih objekata, uključujući jedan na istoku povijesnog starog grada koji je mogao primiti 2.000 hodočasnika, i drugi u blizini starog aerodroma, koji je sredinom 1980-ih mogao ugostiti 30.000 ljudi.

Vremena su se promijenila i premda Jeddahine porodice više ne primaju posjetioce u svojim domovima kao nekada njihovi preci, oni i dalje pružaju iste tople pozdrave i gostoprimstvo koje stanovnike grada karakterišu stoljećima.

Pročitajte više: Prvi dan Kurban-bajrama u utorak

Pratite nas na facebook akter.ba

Izvor: arabnews.com