Boravak od nekoliko mjeseci je dovoljan da se zaljubite u Sarajevo i da iz grada na Miljacki sa sobom nosite najbolje uspomene. To će reći i većina fudbalera koji su na kratki period bili dio fudbalskog kluba Sarajeva, Željezničara ili Olimpika. 

Među njima je i Đorđe Pantić koji je stanovnik bh. prijestolnice i bivši golman Sarajeva bio prije desetak godina. Na Koševu se zadržao jednu sezonu. A ozbiljna povreda ga je primorala i da okonča svoju fudbalsku karijeru. S nekada odličnim golmanom koji je svojevremeno branio za Partizan u Ligi prvaka razgovarali o njegovom trenutnom poslu, Sarajevu, fudbalu nekad i sad, planovima za budućnost i drugim temama.

Čime se bavi i šta danas radi Đorđe Pantić?

Radim u Partizanu već pet godina kao trener golmana, trenutno u prvom timu Teleoptika, u FS Srbije sam sa selekcijom U18 koju predvodi selektor Saša Ilić, a također sam i predavač i mentor na UEFA A i UEFA B golmanskoj licenci. Zanimljivost je da je jedan od mojih da kažem “ učenika” i moj bivši kolega i jako dobar prijatelj Adi Adilović, sa kojim sam na vezi i tako sam upoznat u sve što se dešava u mom bivšem klubu.

Kada i zašto ste odlučili da budete golmanski trener? Jeste li zadovoljni kako se razvija vaša trenerska karijera?

Što se tiče karijere trenera golmana, zadovoljan kako se razvija, nisam preskakao korake što je jako važno. Kao što u školi počinjete od prvog razreda, pa idete dalje, tako bi trebala i karijera jednog trenera golmana da teče. Znači prvo rad sa djecom koji je najteži, da vidite razvoj jednog djeteta, da ga naučite osnovne stvari koje su jako bitne. Utičete na izgradnju njegove ličnosti. Jako osjetljiv i odgovoran posao, koji radim sa zadovoljstvom evo već osam godina.

Ljubitelji fudbala u BiH vas se sjećaju po angažmanu u FK Sarajevo. Pratite li danas igre FK Sarajevo?

Sarajevo mi je ostalo kao jedna od najljepših uspomena u mojoj karijeri, žalim jedino što sam stigao u Sarajevo nedovoljno spreman pa nisam skupio nastupe, ali sam stekao puno prijatelja i zato će Sarajevo uvijek imati posebno mjesto u mom srcu.

Svojevremeno ste branili u Ligi prvaka s Partizanom protiv Reala. Je li današnji fudbal u regionu napredovao u odnosu na tadašnji period? Kako gledate na sve to?

Što se tiče fudbala u Srbiji i regionu, moje mišljenje je da je fudbal u to vrijeme kada sam igrao Ligu šampiona bio na mnogo većem nivou nego sada. Neka se ljuti ko hoće , ali to je moje mišljenje. Možda je to i zato što smo mi imali drugacije djetinjstvo. Mi smo iz škole odmah išli na ulicu da igramo fudbal, košarku, da se jurcamo po ulici... Danas su klinci na kompjuterima, telefonima i provedu jedan sat na treningu dnevno, a mi smo faktički provodoli po četiri, pet.

Relativno rano ste morali da završite karijeru, u 32. godini. Šta se dešavalo? Kako ste to podnijeli?

Karijeru sam prekinuo zbog problema sa Ahilovom tetivom. Čak tri puta je pucala i imao sam dvije operacije iste noge, a to je teža povreda od prednjih ukrštenih ligamenata, pa vi vidite...

U 40. godini ste upisali Fakultet za sport. Kako ide studiranje? Jeste li zadovoljni?

Fakultet za sport sam upisao jer je dosta vezan i za predavanja koje držim na UEFA licencama, a i hoću malo šire da se obrazujem kada je u pitanju sport i sve oko njega što ide, pošto nisam imao vremena kada sam se aktivno bavio. Položio sam već pet predmeta i očistio prvi semestar", zadovoljno govori nekada odlični golman.

Imate li možda neki primarni cilj za naredni period?

"Jedan od narednih ciljeva mi je da se okušam u inostranstvu", kazao je Pantić na kraju razgovora.

Izvor: sportsport.ba