Jedna od najtužnijih fotografija snimljena je nakon atomskog napada na Nagasaki u Japanu 1945. Po priči koja se krije iza nje podsjeća na “Groblje svitaca” japansku anime dramu iz 1988. godine.

Na fotografiji je japanski dječak koji je nosio tijelo svog mlađeg brata nastradalog u bombardovanju. Krematorijum je bio udaljen nekoliko stotina kilometara van grada, a ovaj je dječak hodao danima kako bi stigao do tamo.

Fotograf Džo O’Donel, koji je zabilježio ovaj trenutak, napisao je u svom dnevniku:

“Vidio sam dječaka starog oko deset godina. Nosio je dijete na leđima. U one dane u Japanu često smo vidjeli djecu kako se igraju sa svojom malom braćom ili sestrama na leđima, ali ovaj dječak je bio očito drugačiji. I mogli smo vidjeti da je došao na ovo mjesto iz ozbiljnog razloga. Nije imao ni cipele. Lice mu je bilo ozbiljno, ali bez previše emocija, a iza na leđima, vidjela se mala glava… bila je nagnuta unazad kao da dijete samo spava. Dječak je stajao nepomično pet ili deset minuta. Tada ga je stražar pitao za tijelo i rekao: “Daj mi teret koji nosiš na leđima”. Dječak mu je samo tiho odgovorio: “Nije težak, on je moj brat”. Tada su mu muškarci sa bijelim maskama prišli i tiho počeli da odvezuju konopac kojim je držao brata. Tada sam vidio da je dijete već mrtvo. Dječak je stajao mirno, ne pomičući se posmatrao je proces kremiranja. Ugrizao je donju usnu tako snažno da je zablistala krvlju. Zatim se pomolio, pogledao posljednji put urnu i bez riječi se okrenuo i otišao zauvijek”.

Džo O’Donel je bio na službenom zadatku, išao je da dokumentuje štetu koja je izazvana u Japanu vazdušnim napadima i atomskim bombama za američku vojsku. Sedam mjeseci 1945. godine proveo je na službenom putovanju po Zapadnom Japanu i pratio razaranja, prebrojavao žive, mrtve, ranjene, beskućnike i siročiće. Slika koju je zabilježio je jedan djelić patnje…

Stav dječaka odaje vojnički uticaj, a pokušaj da izgleda hrabro u trenutku kad mu se srce razbija – oličenje je duha poraženog naroda.