U životu su ponekad potrebna brojna odricanja. Često smo spremni da zanemarimo svoje interese i želje, radi nekoga ili nečega drugog.
Zašto usvajamo takve obrasce i da li je to uvijek ispravno? Kada se osvrnete, u životu ponekad žrtvujemo dosta toga, možda čak i najvrednije stvari; vrijeme, zdravlje, energiju. Da li je to uvijek neophodno? Najbolji primjer jeste odnos roditelja prema djetetu.
Roditelj se najčešće trudi da omogući sve svome djetetu, a da pritom sebe uskrati za dosta toga, kako bi dijete ili djeca imali sve. Zauzvrat, nažalost u pojedinim situacijama dobijamo egoiste koji su navikli da dobiju sve što požele.
Najčešće, žene su te koje su sklonije samožrtvovanju, i to najčešće u korist djece i muža. Moramo da se trudimo da poštujemo sopstvene želje i interese, a ne da ih usmjeravamo samo u živote drugih ljudi. Na taj način se može javiti nesrećna i nezadovoljna majka, a da djeca gledaju takav primjer, ni to nije poželjno.
Morate da pokušate da budete sebi zanimljivi i važni, i na taj način ćete jedino pronaći zadovoljstvo. Ukoliko se posvetite samo interesima voljenih, možete dobiti samo kontra rezultat. Oni nažalost mogu to da shvate kao podrazumijevanje, a vi da se osjećate samo poniženo.
Naravno, da ima ukućana koji će itekako cijeniti ovakvu ženu u porodici, ali su i suprotni rezultati nažalost prisutni. Požrtvovano ponašanje može da datira još od vašeg samog djetinjstva. Kada ne dobijate pažnju i ljubav, nego samo pokušavate da je osvojite.
Veliki uticaj na nas imaju usvojeni obrasci ponašanja u porodici, koje kasnije prenosimo na našu porodicu. Zna se desiti, ako je majka djevojke bila u nesrećnom braku, da će ta ista djevojka usvojiti taj model, i živjeti isto sa svojim mužem.
Naravno, da ima izuzetaka, gdje djevojka baš na primjeru iz porodice, zna šta ne želi, a da je to sigurno takav život koji je gledala u svojoj porodici. Da biste izbjegli ovakav model života, neophodno je prije svega da ostvarujete svoje sopstvene interese i želje, ono o čemu ste sanjali, tada ćete postati zadovoljni i znaćete se više cijeniti.
Potreba da se vodite vječitim pritužbama članova porodice će nestati, čak šta više i oni će vas početi više cijeniti. Ne treba se toliko žrtvovati radi drugih, pogotovo ako oni to ne traže. Da biste promjenili situaciju, jednostavno treba da dozvolite sebi da budete ispunjeni, srećni i oslobođeni od opsesivnog osjećaja krivice.
Na kraju, čuveni irski pisac Bernad Šo je mudro rekao na ovu temu: ” Žrtvovati se za druge je očigledan gubitak, sopstveni život uništen sopstvenim rukama neće donijeti osjećaj sreće, već samo gorko razočaranje, ali će biti kasno da se to promjeni”. (pozitivnikutak.com)
Pročitajte više: “Roditelji svjesno upisuju djecu u medicinske škole da bi išli raditi u EU”